Tako je odlučio svemir. Dobila sam drugu šansu i odlučila to iskoristiti - kaže nam Lepoglavka Anita Husnjak na pitanje zašto se počela baviti oslikavanjem zidova. Njezina nevjerojatna priča počinje 2008. godine kada joj se u životu odigralo istodobno mnoštvo negativnih situacija iz kojih je ona uspjela izvući pozitivnu stranu i hrabro okrenuti novu stranicu u životu. Iako tada ni slutila nije već samu sebe sprdala idejom da će si ostvariti san, danas ona živi svoj san, a njezine kreacije krase zidove čak u Francuskoj i Dubaiju.
Mislila da je kraj
- Tog dana kada je sve krenulo “naopako” s prijateljicom sam krenula u Varaždin proslaviti njezin rođendan i kupnju novog auta, ali prije semafora u Nedeljancu veselje nam je upropastio poziv našeg tadašnjeg poslodavca koji nam je javio da zatvara firmu - prisjeća se sugovornica. Užasnute tim informacijama nisu sanjale da slijedi još jedan šok. Pet minuta nakon toga na semaforu u Nedeljancu, vozač kojeg je gonila policija prošao je kroz crveno i udario u njihovo vozilo. Dogodio se lančani sudar i one su završile u zaštitnoj ogradi. Od automobila nije ostalo ništa. Sreća u nesreći bila je ta da nisu imale prijelome. Kompletno natučena, sa pomaknutom kralješnicom, PTSP-om vratila se u iznajmljenu garsonijeru i tek je onda shvatila nepovoljnu situaciju u kojoj se našla.
- Bez posla, sa zadnjih 50 kuna u džepu, neplaćenim režijama i primorana plaćati tuđi kredit shvatila sam da je to moj kraj - prisjeća se Anita najtežeg razdoblja u životu, dodajući da se u međuvremenu i rastala te su joj svi osim jedne prijateljice okrenuli leđa.
Iako je od malena imala osjećaj da ju čeka lijepa budućnost u tom periodu života nije vidjela “svjetlo na kraju tunela”.
- Stvarno sam mislila da je to moj kraj i počela sam razmatrati što i kako dalje. Iz zezancije sam stavila svoje želje na papir. Pošto sam dizajner odjeće po struci, dizajniranje tog životnog plana je išlo prilično glatko mada kad sam ga pisala samu sam sebe ismijavala - prisjeća se Anita. Dodaje kako je na prvom mjestu napisala da ne želim više imati šefove, da ne želi raditi za minimalac čak je napisala da želi imati mjesečnu plaću minimalno 10.000 kuna. Napisala je da želi putovati te da ne želi više fiksno radno vrijeme.
Zašto nije upisala Likovnu Akademiju, koje je sve poslovne ponude odbila te koje anegdote proživjela pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
