U današnje vrijeme ljudi su više nego ikada prije informirani o “zdravoj” prehrani, no s druge je strane sve više ljudi bolesno. Je li uistinu zdrava prehrana ona koja nam se nameće kao “zdrava”? O tome smo porazgovarali s Goranom Radovanićem, autorom knjige “Tajna zdravlja”.
– Je li uistinu zdrava prehrana ona koja nam se nameće kao “zdrava”? Što mislite, gdje je problem?
– Problem je ponajprije u pogrešnim informacija o “zdravoj“ prehrani” jer da je sve ono što nam se nameće kao zdravo, uistinu zdravo, ne bismo imali problema sa sve više bolesnih ljudi.
– Što se konkretno podrazumijeva pod “zdravom hranom”? Je li to prehrana puna voća i povrća, a malo mesa?
– Naravno, imate pravo, jer je meso jedna od namirnica koje maksimalno zakiseljuju naš organizam i produljuju vrijeme probave, a voće i povrće gotovo su u potpunosti lužnate namirnice.
– Neki smatraju kravlje ili kozje mlijeko zdravim, a drugi ne. Što Vi mislite?
– Mi smo jedini sisavci na Zemlji koji kada prestanu sisati svoju majku nastave piti mlijeko drugog sisavca. Sva velika istraživanja objavljena i u medicinskim časopisima navode mlijeko kao jedan od glavnih uzroka alergija, gubitka kalcija iz kostiju i zubiju te mnogih drugih komplikacija u probavi. Kravlje i kozje mlijeko namijenjeno je teletu i kozliću, a ne djetetu.
– Tvrdite da je vitamin C najvažniji? Zašto? U kojim se namirnicama nalazi?
– Ljudi imaju gen koji blokira proizvodnju vitamina C u našoj jetri pa je stoga on esencijalan i moramo ga svakodnevno unositi u organizam. O tome je pisao i Linus Pauling, koji je istraživao i dokazao važnost vitamina C te potrebu njegove konzumacije u puno većim količinama od danas propisanih 1000 miligrama. Linusova preporuka je da odrasla osoba dnevno treba unijeti u sebe oko 15 grama vitamina C, i to u obliku sodium ascorbata, a ne askorbinske kiseline, koja se najčešće prodaje kao vitamin C. Namirnica koja sadrži apsolutno najviše vitamina C je šipak.
– Zalažete se da dodatno unosimo vitamin C, pa nije li umjetno unošenje ujedno i nezdravo?
– U ovom slučaju nije jer je sodium ascorbat, odnosno vitamin C, topiv u vodi i ne možemo se predozirati. Eventualno možete dobiti proljev, ali to je opet čišćenje crijeva. Jedan limun sadrži oko 20 miligrama vitamina C pa da unesete u organizam 15-ak grama, trebali bi konzumirati oko 750 limuna dnevno. To je nemoguće.
– Nedavno je objavljeno i da voda može štetiti zdravlju. Kako? Čime ćemo zamijeniti vodu?
– Vodu ne možemo zamijeniti ničime jer je ona temelj života. Problem je u tome što se u vodu koju pijemo dodaje fluor, jedan od najotrovnijih elemenata na našem planetu, koji nastaje kao nusproizvod proizvodnje aluminija i atomske bombe. Tvrdi se da fluor pomaže kod jačanja zubi, no istina je drugačija. Fluor oštećuje i zube i naše kosti. Sva istraživanja to potvrđuju. Mi bismo trebali piti ioniziranu vodu ili demineraliziranu vodu, koja stoji 1,20 kuna po litri i nju svatko može kupiti. Osim vode, preporučljivo i zdravo je piti svježe cijeđene sokove od voća i povrća.
– Je li kupovno povrće i voće zdravo?
– Točno je da ne možemo znati čime je ono tretirano ako ga nismo kupili u trgovini zdrave hrane, no tada je dosta skuplje. Međutim, bez obzira čime je tretirano, manje je zlo od mesa ili kruha koje kupujemo. Životinje čije meso kupujemo jedu najmanje 5-8 puta zatrovaniju hranu od one koja se nudi nama u trgovinama i svi ti pesticidi i herbicidi ostaju u tom mesu jer ni životinje, kao ni mi, nemaju enzim za razgradnju tih otrova. Oni ostaju kao sastavni dio mesa. Ako se zna da jedna životinja treba pojesti nekoliko kilograma te hrane da dobije kilogram mesa, zamislite koliko se otrova nakupilo u tom mesu.
Voće i povrće je u svakom slučaju bolji i jeftiniji izbor, pa čak i kada je tretirano. Najbolji izbor je ekološko povrće i voće, koje je skuplje, ali je puno jeftiniji izbor za ručak od mesa.
– Koliko je potrebno izdvojiti novaca da bi se hranili zdravo? Može li si stanovnik s plaćom od primjerice 3.500 kuna priuštiti zdravu hranu? Nije li ona na neki način luksuz?
– Teško je egzaktno odgovoriti na ovo pitanje, ali mogu pokušati. Kada kupite kilogram industrijski proizvedenih pilećih prsiju, analize pokazuju da sadrži 40 posto vode i 15-20 posto raznih antibiotika i hormona. Ako ste taj kilogram mesa platili 50 kuna, a na kraju dobili samo 400 grama mesa, to znači da vas kilogram pilećih prsa stoji oko 100 kuna. Iznimno visoka cijena za industijski proizvedenu piletinu. Samo vjerojatno niste tako računali cijenu, a da ne spominjemo da ste uz meso gratis dobili razne antibiotike i hormone. Kada bismo to zanemarili i računali samo cijenu, kilogram prsiju stoji više od 80 kuna (50 kuna platite 600 grama mesa jer je 40 posto vode). Za 80 kuna možete kupiti dva kilograma patlidžana, dva kilograma tikvica, po kilogram paprike, rajčice i krastavaca te dva kilograma krumpira. Sada recite što je jeftinije i zdravije. Po meni, jeftinije je zdravo se hraniti.
Najveći luksuz u svakodnevnoj prehrani je meso, salama i sir. I po cijeni i po učestalosti u obrocima, a zatim i po tome što uzrokuju zdravstvene probleme. Zdrava prehrana traži određene izdatke, ali mislim da je ipak najskuplje kada smo bolesni jer ne možemo ići na posao niti se možemo posvetiti obitelji. Pored toga, poslodavac nam plaća svega 70 posto plaće, a ako smo privatnici i radimo za sebe, ne zarađujemo ništa i gubimo klijente. Zdravlje nema cijene i, u konačnici, potrebno je zaista malo da bi se ostalo zdrav. Puno je teže i skuplje ozdraviti.
Nisam vegetarijanac, no meso nam nije potrebno
Industrijski uzgojeno meso jedan je od ključnih problema današnjeg čovjeka. Kada kupujete meso, vi s njime dobijete antibiotike i hormone koji su se davali tim životinjama da se ne razbole i da što prije narastu. Naime, cilj je svakog proizvođača da u što kraćem vremenu sa što manje troškova dobije određenu količinu mesa. Usto, čitatelji moraju znati da je ulazna veleprodajna cijena kilograma piletine i prasetine u velikim trgovačkim lancima oko pet kuna. Što to životinja treba jesti da dobije kilogram mase i da to stoji pet kuna, a da i taj proizvođač ima zarade na tome?
Ja nisam vegetarijanac, ali meso nam nije potrebno kao hrana. Jer odakle slonu ili nosorogu tone i tone mišića, a da nikada nisu pojeli ni gram mesa. Ima puno namirnica biljnog podrijetla koje sadrže bjelančevine i koje su puno lakše za probavu od mesnih bjelančevina.
Najbolje i najzdravije meso je ujedno i najjeftinije, a to su srdele. Srdele se hrane isključivo algama i planktonima i kao takve najbolji su izbor mesa. Poslije srdela, mlada janjetina ili kozletina.
Intervju je prenesen iz tiskanog izdanja Varaždinskih vijesti.
