Nakon što je u varaždinskom kazalištu režirala predstavu “Nema života na Marsu”, koju je varaždinska publika odlično prihvatila, te mjuzikl “Glazba srca mog”, koji je postigao sjajan uspjeh, redateljica Marina Pejnović ponovo režira u Varaždinu. No, ovoga puta radi sasvim drukčiju predstavu, koja će biti premijerno izvedena na Sceni Rogoz, u nedjelju, 11. veljače.
- Konačno sam opet u varaždinskom kazalištu i to mi je jako drago. Nakon predstave “Nema života na Marsu” i mjuzikla “Glazba srca mog”, ovdje sam trebala raditi i “Tri sestre” od Čehova, ali zbog korone, ali i promjene uprave u ovom kazalištu, taj projekt nije ostvaren. No, nova intendantica Senka Bulić me je kontaktirala i pozvala me da radim tekst Ivone Marciuš “Kisela krv”. To je poetski tekst na temu međimurske tradicije, ali i svakodnevnog života. Tekst je naime, duboko uronjen u tradiciju, koja je promatrana iz suvremene točke gledišta. Glavna sadržajna tema je u stvari transgeneracijsko nasilje, iz koje proizlaze tri lika - lik majke, bake i unuke, koje igraju Barbara Rocco, Ljiljana Bogojević i Dea Presečki. U trenutku smrti majke i bake, unuka se vraća u Međimurje i tada joj se otvara cijela prošlost njezine obitelji. U razgovorima s autoricom Ivona mi je otkrila kako je njena formalna tema zapravo bila - sukob u jeziku. Zanimalo ju je naime, što se događa kada netko ode, pa se nakon duljeg izbivanja vrati u svoj rodni kraj, ali više ne govori svojim zavičajnim jezikom nego standardnim jezikom, jezikom obrazovnih institucija. Sukob standarda i međimurskog dijalekta bila je njena unutarnja tema kojom se bavila u tom tekstu. To je suvremeni pogled mlade, moderne djevojke na međimursku tradiciju koju nosi iz svog doma i prisjećanje na svijet koji više ne postoji ili pak egzistira u puno manjoj mjeri nego nekada. Zato smatram da je to vrijedan i važan tekst. On naime, daje jedan feministički pogled na taj svijet. Pazimo da ne osuđujemo taj tradicionalni svijet, ali nastojimo i da imenujemo ono što je u stvari bio dio zavjeta šutnje kroz tri generacije međimurskih žena. U predstavi ponovo surađujem sa svojim autorskim timom, pa i sa skladateljom Vidom Hribarom, s kojim sam već napravila nekoliko predstava. Glazba mi je, naime, jako bitna i u dramskom teatru, a njegova glazba moje predstave stvarno odvede u neki posebni svijet - naglasila je redateljica Marina Pejnović koja je otkrila detalje nove predstave u HNK Varaždin.
Više pročitajte u novom broju Varaždinca...
