“Kad sam bila sasvim mala, zvijezda je na moj nosić pala” - ovim stihom počinje slikovnica “Pjegica zvjezdica” koja je izdana ove godine u siječnju i to mlade debitantice u ovom žanru, Lee Labaš, 25-godišnje Varaždinke. Kao i mnoge priče u posljednjih godinu dana, teško je zamisliti da bi se ovaj projekt ostvario da nije bilo koronavirusa čime se i dalje potvrđuje ona teza da iz svakog zla može doći nešto dobro.
- Uvijek sam se bavila crtanjem i ilustracijama kao hobijem, ali nikada to nije bilo za ozbiljno, a sada kada je došla prva samoizolacija i epidemija koronavirusom, puno sam crtala i pisala doma pa mi je isto tako pala ideja za Pjegicu. Sama ideja za “Pjegicu Zvjezdicu” došla je spontano i upravo se rodila iz prvog stiha koji mi je pao na pamet “Kad sam bila sasvim mala, zvijezda je na moj nosić pala” iz kojeg se razvila priča. Tako to kod mene obično ide dok počnem pisati, onda ode ponekada u nepoznatom smjeru. Shvatila sam da ima jako dobru poruku, a poruka je prihvaćanje različitosti - objasnila je Lea Labaš.
Inače, Lea je studentica Sveučilišta Sjever na kojemu dovršava diplomski studij odnosa sa javnošću, preddiplomski studij je završila u Rijeci gdje je studirala na smjeru kulturologije, a osim toga volontira u centru za mlade i nezavisnu kulturu P4 u Varaždinu. Kako je koronavirus ukinula većinu aktivnosti kojima se mladi mogu baviti u svoje slobodne vrijeme, ona je taj višak slobodnog vremena iskoristila da radi na ideji za slikovnicu.
Pročitajte više u novom broju Varaždinskih vijesti..
