- Mislim... jeste li ikada ikoga igdje vidjeli da ovako postupa sa svojom zastavom? Upijala sam svaki trenutak postupanja ovoga mladića sa svojom zastavom: kako ju uzima, kako u njegovim rukama prestaje biti sintetičko platno i postaje najfinija lepršava svila, kako ju nježno polaže na zemlju, kako njegovi snažni, muški, čvrsti prsti postaju meki i titravi dok joj nježno namješta rubove, kako strpljivo čeka da joj se svaki nabor priljubi uz zemlju, kako ju potom meko, najmekše poravnava i kako liježe na zemlju... Kako je prvo kleknuo pred njome, zatim se priljubio uz travu te s djetinjom - neuvjetovanom i čistom - ljubavlju položio svoju (inače otkvačenu, šašastu, ludu) glavu na najdraže mjesto na svijetu i smije se osmijehom u kojemu se smijemo svi kojima je Hrvatska u srcu i koji ne prate nogomet, nego nešto puno više od igre. Šime, hvala ti za najljepšu sliku Svjetskoga nogometnog prvenstva 2018. (Oprostite ako mislite da sam pretjerala... ne mogu i ne želim si pomoći: volim te, Hrvatska!) - ovim je riječima Varaždinka Anđelka Rihtarić, inače ravnateljica osnovne škole u Svetom Iliji, na Facebooku komentirala jednu od najdojmljivijih fotografija sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, na kojoj Šime Vrsaljko, nakon polufinalne pobjede nad Engleskom, nasmiješenog lica leži na travnjaku na hrvatskoj zastavi.
Kod Šime u Nadinu
Njena se objava brzo počela širiti Facebookom te je dospjela i do rođaka Šime Vrsaljka, Andreja Vrsaljka, koji ju je kontaktirao te joj kazao da su Šimi, kad je pročitao njene riječi, krenule suze.
Obitelj Rihtarić s Andrejem Vrsaljkom
Pozvao ju je stoga na doček koji su Šimi pripremali u Nadinu, mjestu u zadarskom zaleđu, odakle je porijeklom. Anđelka je tako sa svojom obitelji 29. srpnja, kao posebna gošća, stigla u Nadin s poklonom za Šimu - uokvirenom fotografijom njega sa zastavom i tekstom njenog statusa s Facebooka. U Nadinu su je odmah na početku oduševili tamošnji ljudi.
- Taj doček, ti ljudi, srdačni, izravni, kao da si došao svojima, grle te i ljube, prekrasno. Sa Šimom smo razgovarali pola sata, to je bio divan susret. Taj mladić nije nimalo umišljen. Najfascinantnije je to da je, iako je planetarna zvijezda, ostao totalno jednostavan, spontan, skroman, srdačan... Proteklih su tjedana toliki ljudi navalili na njega, ali on je svejedno strpljivo potpisivao majice, bio strpljiv s dječicom, pomilovao ih po glavi - ispričala nam je Anđelka svoje dojmove sa susreta, dodavši kako se sve to zapravo nadovezalo na osjećaje koje je njegova fotografija prikazala i izazvala u svima nama.
- On je zaista takav. Rekao mi je: ‘Meni je bilo najljepše što ste vi točno pogodili kako sam se ja u tom trenutku osjećao, kao dijete!’ A zašto smo svi mi tako reagirali na tu fotografiju sa zastavom i na sve što je reprezentacija napravila? Zato jer nije bilo namještanja, glume, pozerstva... - dirnuto je kazala Anđelka i dodala kako je Šimi i njegovom rođaku Andreju rekla da nema pojma niti što je zaleđe niti koliko je širok gol.
- I u obitelji su me zezali da nemam pojma o nogometu niti kako lopta izgleda, a da sada idem kod Šime, no ja sam rekla da ne idem po kriteriju nogometnog znanja - kroz smijeh nam je rekla Anđelka koja je, i bez nogometnog znanja, prepoznala dobre emocije.
Treba nam zajedništvo
- Naši nogometaši u Rusiji, njihov doček u Zagrebu, doček Dalića, sve je to pokazalo koliko su nam takve stvari potrebne, kad se ljudi ujedine, ta čista pozitiva. U svim tim događajima nije se vidjela ni jedna loša emocija, ni jedan razbijen izlog... - istaknula je ravnateljica koja je svoj status prvobitno objavila kao privatnu objavu, no na nagovor prijatelja promijenila je u javnu i tako osvojila srca širom Hrvatske, osobito nakon što njenu priču prenijeli nacionalni mediji.
- Svi smo mi tih dana pratili nešto puno veće i važnije od igre, nisu nas nosile pobjede, jer onda bismo na kraju i bili razočarani, već nas je ponijelo njihovo izgaranje za svoj narod i domovinu. To zaista treba cijeniti, taj njihov žar, i to što se vidjelo da su ekipa, da uživaju što su zajedno i iz toga je nastala ta njihova dodana vrijednost koja nadilazi sportski tim i nogometne rezultate i prelijeva se na sve nas. Treba nam toga više! Mi možemo puno više napraviti, samo nam treba malo više pozitive. Kad se svuda oko nas stavlja naglasak samo na ono negativno, pozitivne stvari teško dođu do izražaja. I teško je sam nešto napraviti, mora te netko podupirati, moraš se s nekim savjetovati, i tek kad smo jedni drugima podrška, onda možemo nešto napraviti, to stalno ponavljam i u školi. Zbog tog zajedništva, takve Hrvatske koju sam tih dana gledala i bila dio toga, još uvijek mi srce želi prsnuti - dirljivo je za kraj poručila ravnateljica koja je oduševila i Šimu Vrsaljka i cijelu Hrvatsku.
