Zaljubljenica u putovanja, Ludbrežanka Vesna Ploh, bila je na putovanju koje je bilo, mogli bismo reći, i životno iskustvo. Naime, išla je putem sv. Jakova (Camino de Santiago), odnosno jednom od ruta tog puta koji završava u Santiago de Compostelu, španjolskom gradu u kojem se nalaze moći ovog apostola.
- Kad jednom kreneš istraživati Camino, samo je pitanje vremena kada ćeš koračati nepoznatim stazama u društvu nepoznatih ljudi. Neka nevidljiva sila sve jače te vuče i svakim danom si sve više u pripremama i odjednom u rukama držiš avionsku kartu do Porta s namjerom da ideš u avanturu života, da ideš isprobati neku novu vrstu putovanja, da vidiš do koje granice možeš ići i imaš li dovoljno snage da stigneš do cilja, ali moj Camino je bio puno više od toga, veli Ludbrežanka poznata po organizaciji i detaljnom planiranju putovanja, ali plan za Camino je bio da plana nema jer će se prepustiti Putu, a putokazi će joj biti - žute strelice i školjke.
Prvi strah od neuspjeha, kako priznaje, doživjela je nekoliko minuta prije slijetanja u Porto, kada je pogledala kroz prozor.
- Unatoč ljepoti koju sam vidjela, u sebi sam osjećala strah od neuspjeha. Čarobni Porto i mirna šetnja uskim uličicama odradili su svoj dio posla za taj dan i umirili moj um. Nepoznati grad i otkrivanje skrivenih ljepota uvijek su lijek za sve rane. Tu sam gdje jesam, točno tamo gdje moram biti. Tek kasnije postala sam svjesna da je u tim trenucima moj Put već trajao, donosio mi je radost i tugu, uzbuđenje i mir, prisjeća se.
I dok je prvi dan cijeli hostel spavao, ona je pakirala svoj ruksak i krenula.
- Prvi koraci i osjećam prve kapi kiše. Na tren se sama sebi smijem kako čudnim pokretima pokušavam prebaciti kabanicu preko glave i ruksaka. U cijelom procesu oblačenja nije mi pomagao ni vjetar, koji mi je uporno bacao kabanicu u suprotnom smjeru. Taj dan putokaz mi je bilo veliko plavetnilo s moje lijeve strane. Ocean i beskrajne pješčane plaže, prisjeća se.
Nakon nekog vremena, unatoč kiši, počela je uživati u ljepoti koja ju je okruživala.
- Koraci su bili lagani, nisam osjećala napor, a kada je Sunce bilo dovoljno raspoloženo da me zagrije svojim zrakama, odmarala sam na plaži. Spora sam i radim prečeste pauze, ali jednostavno ne želim propustiti zvuk valova jer već sutra ću se rastati od oceana i krenuti u unutrašnjost, napominje.
Kako joj je bilo na ovoj avanturi života, koje je dojmove stekla i koga upoznala pročitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti.
