Kako mediji (ne)razumiju i (ne)prenose stručne informacije o otpadu i okolišu

| 3.11.2026. u 10:23h | Objavljeno u Društvo

-Teško je dati opću ocjenu kako mediji izvještavaju o otpadu i okolišu jer vidim dvije glavne skupine, društvene mreže i ostale, uz to što i među njima postoje razlike, naglašava prof. dr. sc. Aleksandre Anić Vučinić s varaždinskoga Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je priredio još jednu besplatnu radionicu u sklopu serije “Otpad bez mit(ov)a”.

DSC_5729.JPG

Nakon radionice za građane, održana je radionica za medije “Kako razumjeti i prenijeti stručne informacije o otpadu i okolišu”. Uz Anić Vučinić, okupljenima o preoblikovanju stručnih u razumljive i točne informacija govorili i doc. dr. sc. Ivana Presečki, dr. sc. Marija Ančić i prof. dr. sc. Hrvoje Meaški, pri čemu je poseban naglasak stavljen na razlikovanja pojmova opasnosti, izloženosti i stvarnog rizika.

-Na društvenim mrežama vrlo često pojedinci i grupe, posebno aktivisti, objavljuju sadržaje s informacijama koje zbunjuju građane. A mediji vole senzacionalizam jer to prodaje posao, ali senzacionalizam bi se trebao postići samo s provjerenim informacijama, ukazala je Anić Vučinić.

Ipak, kako je dodala, mediji su blizu realnoga, ako se čita cijeli sadržaj, što se ne bi moglo reći i za naslove. Međutim, veći problem vidi u društvenim mrežama i sličnim digitalnim platformama.

-Dobro je da građani razotkrivaju sve što se događa, ali vrlo često imate hrpu neprovjerenih informacija koje se puštaju u javnosti. I to je problem, drži Anić Vučinić te ukazuje da ne postoji kontrolni mehanizam za digitalne platforme.

Nakon radionice za predstavnike medija, slijedi treća za donositelje odluka nazvana “Otpad, okoliš i donošenje odluka – što trebamo znati”.

- Znanost i struka trebaju biti temelj donošenja odluka. Vodeće funkcije moraju se otvoriti struci, koja mora preuzeti odgovornost za vođenje ključnih stvari za društvo i državu, ukazuje Anić Vučinić te poručuje da održivo gospodarenje otpadom ne može se temeljiti na povremenim reakcijama na krize, nego na dugoročnom planiranju, znanstveno i stručno utemeljenim odlukama, učinkovitoj prevenciji i nadzoru te otvorenom dijalogu s javnošću.

DSC_5752.JPG