Danas je blagdan svete Barbare, mučenice, zaštitnice rudara, vatrogasaca i dobre smrti. Seljaci ju zazivaju za nevremena da ih zaštiti od groma i vatre, a u ratovima su sv. Barbaru u pomoć zvali i artiljerci, što je svakako vezano uz životopis ove svetice. O svemu tome nema puno pouzdanih podataka, ali zato postoji pučka legenda.
Prema legendi, Barbara je bila kći bogatog trgovca i plemića, lijepa i inteligentna. Živjela je u 3. st., a zbog prelaska na kršćanstvo, vlastiti joj je otac odrubio glavu.
- Upravo iz tog razloga na blagdan sv. Barbare nije se smjelo na panju cijepati drva, oštriti kolje te sjeći živicu i drugo raslinje. Sveta Barbara je i zaštitnica rudara pa se iz štovanja prema svetici toga dana nije smjelo raditi u zemlji, tj. izbjegavalo se kopanje te svi drugi poslovi koji su mogli uzrokovati pomicanje i zadiranje u zemlju – naglasio je Tibor Martan, dipl. etnolog.
- Sveta je Barbara smatrana i zaštitnicom blažene smrti pa se osobito na njezin blagdan svetici utjecalo zagovorom: "Sveta Barbara, ne daj mi bez Hostije vmreti!". Tereza Kerep iz Kamene Gorice drži svetu Barbaru za najveću sveticu, a to tumači tako što sv. Barbara jedina među sveticama nosi hostiju na slikovnim prikazima - pojasnio je Martan.
Vjernici je zazivaju u situacijama opasnim po život, kada je uskraćena mogućnost ispovijedi i bolesničkog pomazanja, no s blagdanom sv. Barbare povezani su i razni adventski običaji i vjerovanja. Stavlja se pšenica u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ukras u kućama i crkvama. Drugdje siju pšenicu tek na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog jezičnog područja na blagdan sv. Barbare odreže se grančica s trešnje, stavi se u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta.
- Blagdan sv. Barbare je povezan i s proricanjem vremenskih prilika. Tereza Kerep pamti dvije narodne izreke. Prva proriče izgled vremena na Božić, a druga proriče moguće hladno razdoblje oko Uskrsa ako je na Barbarevo bilo toplo: "Kakvo je vreme na Barbaru, takvu bi i na Božić", "Na Barbaru v pole, za Vuzem na teme". Teme je dio zidanog kućnog štednjaka gdje su u zimskim mjesecima spavala djeca kako bi bila izložena ugodnoj toplini peći - objasnio je Martan.
Na blagdan sv. Barbare, napominje Martan, nekada je započinjala i izrada kinča, tradicijskog ukrasa za bor.
- Kinč je bio ukras izrađen od raznobojnog papira u obliku cvijeća, kuglica i lančića. Papirnati ukras dodatno se mogao ukrasiti i zrncima kukuruza, graha te osušenim stabljikama pšenice ili raži. U daljoj prošlosti izrada kinča imala je širi društveni značaj jer je doprinosila slobodnijem druženju mladih i njihovom boljem međusobnom upoznavanju. Tradicijski svjetonazor nije dopuštao česta druženja mladih. Svake večeri od blagdana sv. Barbare do Badnjaka mladež bi se okupljala u jednom domaćinstvu i zajedno uz pjesmu i skromnu večeru izrađivala kinč - pojasnio je etnolog Tibor Martan.
