Ana (93) i Franjo (92) Koren iz Nedeljanca 27. siječnja proslavili su, u krugu obitelji, susjeda i prijatelja, dugih 70 godina braka.
- Treba to izdržati. A znate kako? Ja sam vidjela, ali nisam vidjela. Čula sam, ali nisam čula. A ponekad sam i vodu u ustima držala, jer jednom nam je jedan svećenik rekao: "Žene, nemojte 'špotati' muževe kad dođu doma 'pod gasom'. Stavite vodu u usta pa nećete moći ništa reći, a muž će zaspati i sve će biti dobro" - rekla nam je baka Ana, uvijek spremna na šalu.
- Na prvom mjestu mora biti ljubav. Međusobno si treba pomagati, podržavati i poštivati, i to je to - nadovezao se Franjo koji je radio u građevini, a s Anom se upoznao kad je, kao mlada djevojka, odlazila na "plac".
- Čujte, znate kako se kaže: "Dobar si uvijek dobroga najde" - nasmijala se Ana.
Vedar duh zadržali su oboje, unatoč teškom životu. Ani je kao 12-godišnjoj djevojčici umrla majka pa je sa svojim sestrama preuzela sve poslove u kući u Nedeljancu, u kojoj i danas živi sa svojim suprugom.
- Ja sam iz Cargovca i došao sam ovamo "za snehu", a svaka sneha mora biti dobra, prosim lepo! No, moj punac je bio čovjek "za pet" i bio sam si dobar s njim - napomenuo je Franjo.
Ana je kod kuće odgajala dvije kćeri i sina i brinula se o životinjama, odlazila na polje… a Franjo je odlazio na posao, no pomagao je svojoj Ani kad god je to mogao.
- Uvijek smo pomagali jedno drugome i tako smo odgojili naše troje djece. A da on nije radio, ne bi sada imao ovu penzijicu i od čega bismo živjeli? - istaknula je Ana. Naime, Franjina mirovina jedini im je prihod.
- Ja sam plaću uvijek donio doma i dao ženi na raspolaganje, i dan danas je tako s penzijom. Ona je "financ-ministar" i dobro to radi. Pokrivamo se s tim što imamo - nadodao je Franjo pohvalivši Aninu štedljivost i mudro raspolaganje novcem.
Godine su ipak donijele svoje pa ih problemi sa zdravljem ograničavaju u svakodnevnom životu. Kako kažu, noge ih ne služe baš najbolje.
- Pazimo jedno na drugo - odgovorio je Franjo na pitanje kako provode dane. Iako zbog problema s nogama mora paziti da ne padne, Ana ipak svakodnevno kuha, a ujutro obavezno popije kavu, uz kekse.
- Bilo je kojekakvih dogodovština i teških dana, no sve smo to zajedno preživjeli, i evo nas sad tu - dodaje Franjo.
Uz troje djece, imaju i šestero unučadi te isto toliko praunučadi. Članovi obitelji svakodnevno ih posjećuju i pomažu im, voze ih k doktoru i, kad im zdravlje to dopušta, na misu. Ako to ne mogu, misu obavezno prate preko televizijskog prijenosa. Usto, svaki prvi petak posjeti ih kapelan i ispovijedi ih. Oboje su uvijek bili vrlo pobožni i to im jako puno znači.
Ana i Franjo u mobitelu imaju spremljene brojeve članova obitelji te ih nazovu ako im nešto zatreba, a s obzirom da su i svoju djecu i unuke učili da je sloga najvažnija, brzim dogovorom netko je uvijek na raspolaganju ovom simpatičnom paru sa 70-godišnjim bračnim stažem.
