U nedjelju je izvedena nova premijera udruge Gllugl, predstava Cezar nastala prema drami Williama Shakespearea „Julije Cezar“, prepunoj političkih spletki, u režiji Jerneja Kobala, a u glavnim ulogama s uigranom glumačkom braćom Filipom i Nikšom Eldanom. Filip i Nikša Eldan u ulogama Bruta i Kasija uvjerljivi su kao dvojica glavnih urotnika koji su ubili Cezara.
Emotivni panoptikon
Psihološka drama koja se događa u njima, naročito u Brutu, sukobljeni osjećaji časti, patriotizma i prijateljstva, navodi gledatelja da osjeti empatiju prema njima, da razumije zašto se netko odlučuje na tako gnjusan čin kao što je – izdaja i ubojstvo, ali da ga ne opravdava.
Dramska napetost postiže se odnosom između dva lika, od kojih je jedan, Brut, oličenje časnog rimskog građanina, a drugi, Kasije, u potpunosti bez građanskog integriteta.
Uigranost i sigurnost braće Eldan zasigurno je plod zajedničkog studiranja, ali i zajedničkog odrastanja te činjenice da je prostor Centra za mlade već postao njihova „rezidencija“, u kojoj se i gledatelj ponekad osjeća kao da je dio predstave, kao što je sad bio slučaj.
Emotivni panoptikon kojim se kreću, od osjećaja časti do zavisti i pohlepe, ocrtava sliku društva u kojem je čovjek podređen ideji i gdje je u svrhu postizanja cilja dozvoljeno sve.
Nema ljudskog napretka
Brut voli Cezara kao prijatelja, ali više voli rimsku republiku. Boji se da će Cezar postati diktator i da će sve vrijednosti u koje vjeruje time biti uništene. Brutovu unutarnju dramu Filip Eldan prikazuje radnjom grčevitog pušenja cigarete te tom simboličnom pozom, slikom kojom bi se mogao ocrtati suvremeni čovjek, gledatelja iz vremena Rima teleportira u današnjicu i pokazuje mu da se u više od dvije tisuće godina ništa nije promijenilo, da se ljudi, uključujući i one koji sjede u publici, po društvenom panoptikonu kreću kao i glumci emotivnim.
Pa tako nije rijetkost ni u našoj lokalnoj sredini da aktivisti postaju političari, a političari aktivisti, sve prema gundulićevskom "ko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje". Međutim, kazalište osvještava gledatelja da ništa u ljudskim odnosima nije crno-bijelo.
Za vrijeme predstave dogodio se znakovit, možda slučajan, čin Bruta kao lika ili Filipa Eldana kao osobe, kada je obraćajući se građanstvu (koje simbolizira publika) te rukujući se s onima u prvom redu, propustio pružiti ruku novinaru i zamjenici gradonačelnika, te kasnije gnjevno upirući prstom najprije u nju pa tek na ostale u publici, koji se može protumačiti kao čin pobunjenog glumca koji poručuje da pozorno prati što se događa na onoj drugoj sceni, koja se zove – stvarni život.
O predstavi:
režija, adaptacija teksta i dizajn svjetla: Jernej Kobal
skladatelj: Petar Eldan
dizajn plakata: Matilda Lepoglavec
izrada kostima: Mladen Grof Jerneić
fotografije: Damir Chytil
igraju:
Filip Eldan, Nikša Eldan
Predstava Cezar temelji se na općepoznatoj drami Williama Shakespearea Julije Cezar. Riječ je o adaptaciji koja u središte zbivanja postavlja zakulisna zbivanja političkih spletki. Igra je to o moći, političkom oportunizmu, pohlepi, prevari, idealima, moralu i etici, gdje je čovjek podređen ideji i gdje je u svrhu postizanja cilja dozvoljeno sve. Predstava istražuje vezu između starog Rima i današnjice te otkriva koliko se malo toga, ako se uopće išta, u više od dvije tisuće godina promijenilo, kako se i danas ponovno zaplićemo u jedne te iste društvene i političke obrazce i kako brzo zaboravljamo na moral kada žudimo za moći. (Jernej Kobal)
