Iza nas je blagdan Svih svetih, vrijeme za koje se vežu određeni običaji i praznovjerja vezana za duše mrtvih o čemu smo pisali u prethodnom članku. U ovom članku još ćemo se malo posvetiti dušama mrtvih, točnije praznovjerjima koja su prevladavala u našim krajevima, a vezana su upravo za duše pokojnika.
Općenito govoreći o praznovjerjima, ona obuhvaćaju proricanja te magijske obrede i postupke kojma su se ljudi služili ili se služe s ciljem zaštite od zla i nevolja ili prizivanja zdravlja i plodnosti. Ljudi su nekada, a u određenoj mjeri i danas, iracionalne pojave tumačili realnim, racionalnim, vjerujući u njihovu povezanost sa svijetom koji je nepoznat i teško objašnjiv. To se odnosi primjerice na duhove, demone, vještice, nadnaravne sile i pojave.
Neke od takvih pojava vezane za duše mrtvih bile su vrlo intenzivno prisutne u kolektivnoj svjesti ljudi u našim krajevima. Primjerice, kada bi se u kući iznenada začuli neidentificirani zvukovi kao škripa stola ili ormara, pomicanje lonaca ili pegle, otvaranja vrata peći, to se tumačilo dolaskom duše pokojnika u kuću ili pak predznakom nečije smrti. Iako je vjerovanje u spomenute pojave nekada bilo izraženije, i danas još uvijek postoje vjerovanja da duše mrtvih svojim dolaskom upozoravaju ukućane da će netko umrijeti.
Nekada su mještani Maruševca i Čalinca te Rinkovca i Bednje vjerovali da će strah od dolaska duše pokojnika u kuću spriječiti ako se čvrsto sjedne na odar nakon što se lijes s pokojnikom odnese s odra i pogrebna povorka krene prema groblju. Također, na području Bednje ljudi su ljestve koje su u hodniku bile postavljenje uspravno i vodile na tavan, prije noći spuštali na pod kako se duše mrtvih ne bi mogle s tavana spustiti u kuću.
Zanimljiv je posmrtni običaj bio prisutan u Novakovcu gdje se plahta kojom se pokrivao odar nije tjedna dana prala u vrućoj vodi da se pokojnikova duša ne bi poparila. Isto tako u tom je mjestu nekada postojao običaj proricanja smrti za vrijeme karmina. Proricanje se izvodilo uz pomoć plamena svijeće koji se tom prilikom tanjurom blago stisnuo, a smjer dima svijeće pokazivao bi tko će sljedeći umrijeti.
Vremenske prilike u vrijeme sprovoda također su bile indikativne pa su se tako kiša ili snijeg koji bi padali za vrijeme ukopa objašnjavali kao tuga pokojnika što je umro i da mu još nije bilo vrijeme da umre. S druge strane postoji tumačenje da spomenute meterološke pojave simboliziraju sreću jer se tako pokojnikova duša pere.
Znakove čišćenja duše ljudi su prepoznavali i u zvukovima kao da kukuruzno zrnje pada po ormaru što su tumačili da se duša koja se nalazi u čistilištu mora očistiti prije ulaska u raj.
