Iz godine u godinu sve više je razvoda, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. Mnogi se odlučuju živjeti u izvanbračnoj zajednici, takozvanoj kohabitaciji, a sve je više i samaca.
Razvod (više) nije sramota, kao ni samački život. Sve je to još relativno nedavno bilo potpuno drugačije, a najbolje to zna poznati varaždinski psihijatar, psihoterapeut i komunikolog, danas umirovljenik Pavao Brajša, koji je nakon Medicinskog fakulteta specijalizirao neurologiju i psihijatriju, a doktorirao iz područja obiteljske psihijatrije.
Dosad je napisao pedesetak knjiga, a osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj. Radio je kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta.
Vodio je komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji. S obzirom na uistinu bogato iskustvo, kao i suvremene trendove, pitali smo da je li brak kao institucija u opasnosti.
- Bez braka se ne može živjeti i nikad se nije živjelo. Jedino je problem u tome kako u tom braku mi živimo i jesmo li u tom braku u stanju zadržati različitost i dalje se voljeti. Kako bi sačuvali brak, moramo biti svjesni da ćemo živjeti s različitom osobom od nas. Moramo imati sposobnost živjeti s razli- čitim partnerom i dozvoliti mu da ostaje različit. Nije dovoljno samo voljeti svojeg partnera, nego mu trebamo i omogućiti i dozvoliti da ima svoja mišljenja i ideje, omogućiti mu da bude drugačiji od nas, a da se svejedno volimo - smatra Brajša.
Ovaj 86-godišnji profesor s bogatim profesionalnim, ali i životnim iskustvom, smatra kako je preduvjet života u braku to da partneri imaju život van bračnog života, poštivanje različitosti i kvalitetna komunikacija...
Što sve kaže o braku i svojim iskustvima pročitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti
