Nakon što je režirao monooperu Dnevnik Anne Frank, Ozren Prohić, umjetnički savjetnik Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, u ovoj kazališnoj sezoni režira još jednu operu - Bastien i Bastienne, Wolfganga Amadeusa Mozarta, koja će biti premijerno izvedena na Velikoj sceni varaždinskog kazališta travnju. Pretpremijerne izvedbe održat će se u četvrtak 8. travnja i petak 9. travnja, s početkom u 19.30 sati.
- Sada već možemo govoriti o početku revitalizacije opere u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu. U varaždinskom kazalištu nekada su igrane i opere i operete i mjuzikli, kazalište je imalo i svoj orkestar, no to je glazbeno kazalište nažalost, ugašeno početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Uz potporu Grada Varaždina i Varaždinske županije sada revitaliziramo glazbenu produkciju. Imali smo mjuzikl Posljednjih pet godina, pa monooperu Dnevnik Anne Frank, iznimno tešku partituru, a sada radimo i Mozartovu operu Bastien i Bastienne. Uz profesionalnu podjelu u kojoj su Darija Auguštan, Stjepan Franetović i Siniša Štork, u podjeli imamo i studente Muzičke akademije u Zagrebu, koji će nastupiti uz Orkestar mladih, pod umjetničkim vodstvom maestra Matije Fortune i Stjepana Vugera.
- Anna Frank je i muzički i izvedbeno jako zahtjevna, no opera Bastien i Bastienne nije ništa manje zahtjevna, iako je vesela, razigrana i lepršava. U njoj se, naime, kriju i mnoge tamne teme, podtekst o muško - ženskim odnosima koji i nije baš tako veseo. Radnju opere smo primjerice, smjestili u psihoanalitičku ordinaciju. Inače, ovo je prvi puta u Hrvatskoj, a to je rijetkost i u svijetu, da se Bastien i Bastienne izvodi s originalnim recitativima. Prevela ih je Lada Kaštelan, koja, uz Dunju Toth – Šubajković, potpisuje i prepjeve arija. Dakle, mi igramo originalnog, integralnog Mozarta - rekao je Ozren Prohić, redatelj opere Bastien i Bastienne.
Sezona mladih autora
U obje opere, kao i u većini premijera u ovoj sezoni, nastupaju mladi umjetnici?
- To je bila naša intencija. Naime, u posljednjih pedeset godina varaždinsko kazalište je imalo veliki uzlet kada je Pjer Veček došao u Varaždin s mladim ljudima koji su donijeli novu energiju i odlično nadopunili ansambl. Devedesetih, dok je kazalište vodio Marijan Varjačić, došla je moja generacija, Bobo Jelčić, Borna Baletić, ja. Varaždin je tada bio najpropulzivniji, jer je bio rasadište mladih. Sada, pod intendanticom Jasnom Jakovljević ponovo se otvaramo novim poetikama.
- Ti novi vjetrovi koji pušu ne događaju se akcidentalno, od vremena do vremena, nego postaju struktura i trend ovoga teatra. Želimo da naše kazalište bude po tome raspoznatljivo između drugih nacionalnih kazališta. Taj trend nadopunjujemo naravno, i s kajkavskim predstavama, ali i s glazbenim programima, gdje također novu energiju donose upravo mladi umjetnici. Mladima dajemo prigodu da nastupaju, a to je ključno za njihov razvoj, pogotovo u ovo vrijeme korone, koje je krvavo teško.
- Raditi u ovakvom okruženju, s ovakvim idejama i sa svojom generacijom silno je važno za mlade. Stoga želim istaknuti da su to mladi umjetnici prepoznali, pa u našem kazalištu žele raditi najkvalitetniji i najnadareniji među njima. Varaždinsko kazalište je teatar sa sjajnom tradicijom, a sada i s novim uzletom. Ovdje postoji neki mir, potrebna koncentracija prema poslu i ljudi žele doći u takav teatar koji je posvećen predstavama. Naše je kazalište naravno, imalo svoje uspone i padove, neke su predstave doživjele ogroman uspjeh, neke su propale, ali ovdje je jasno vidljiv kontinuitet produkcije i ozbiljnost rada.
Zrelo i društveno relevantno kazalište
Uz mlade glumce i glazbenike u ovoj su sezoni priliku dobili i mladi autori, čija su djela praizvedena upravo u varaždinskom kazalištu?
- Dugo vremena smo u kazalištu imali premalo nove produkcije, a onda smo počeli zapošljavati nove ljude s kojima smo dobili mogućnost raditi više novih predstava. Neovisno o koroni, koja je prošle sezone omela većinu naših planova, danas varaždinsko Hrvatsko narodno kazalište ima dovoljan broj predstava koje se mogu igrati i koje se igraju. Ima prigovora da se u našem kazalištu igra malo, ali to naprosto nije istina. Varaždin je grad od 40 tisuća stanovnika, a mi smo u sezoni imali 37 predstava, bez gostujućih predstava, tako da je to vrlo ozbiljan broj.
- I Čini barona Tamburlana, i Balade Petrice Kerempuha, pa Malo blago, predstava koja je igrana 27 puta, Bog masakra, koji je već imao 40 izvedbi, pokazuju da su brojke bolje nego u zadnjih četrdeset godina. Varaždin dakle, ima svoju kazališnu publiku koja dolazi u teatar, no mi moramo igrati i izvan Varaždina, na gostovanjima i festivalima. Mi smo svjesno ušli u hiperprodukciju kako bi se rastvorili najrazličitiji smjerovi i pravci. Mislim da smo u tom uspjeli. S koronom i bez nje, naše kazalište ima isti broj premijera i možemo se pohvaliti da smo u lockdown sezoni imali na maloj sceni praizvedbu drame Ništa novo Luke Vlašića, a na velikoj sceni praizvedbu Hrvatskog boga masakra Ivana Penavića, zatim premijeru kajkavske komedije Cigle svete Elizabete, pa premijeru Enigmatskih varijacija, premijeru dječje predstave Okom oko oka, i čak dvije opere - Dnevnik Anne Frank i Bastien i Bastienne.
- Pridodamo li i Pazi na prazninu, autorski projekt Romana Nikolića, možemo govoriti o zrelom repertoarnom promišljanju. Za situaciju u kojoj se nalazimo zbog epidemije to je fenomenalan rezultat. Nakon ove Mozartove opere ići ćemo s produkcijom na otvorenom, s drugim dijelom predstave Horor diptih, a planiramo i tri predstave koje ćemo igrati ovoga ljeta na otvorenom, u sklopu Ljeta u Varaždinu. Tako da ćemo imati vrlo aktivni kazališni život i tijekom ljetnih mjeseci, baš zbog toga jer na lageru imamo dovoljno sjajnih predstava. Taj ćemo put nastaviti i raditi zrelo, odgovorno i hrabro, društveno relevantno kazalište - istaknuo je Ozren Prohić, redatelj i kazališni pedagog koji u varaždinskom kazalištu režira Mozarta.
