Prepuno gledalište varaždinskog HNK-a u četvrtak na večer odzvanjalo je od uzvika „bravo“, namijenjenih jednom od najtraženijih europskih tenora, Ludbrežaninu Tomislavu Mužeku. Nije to bio koncert opernih arija i demonstracija Mužekovih zavidnih vokalnih mogućnosti, nego koncert na kojemu je izvodio glazbu uz koju se opušta. Također sjajno je pjevajući! Naime, poveo je publiku u glazbenu šetnju , od Napulja i talijanskog juga do Argentine, nižući popularne kancone i skladbe u ritmu tanga i sambe. Pratio ga ja trio izvrsnih glazbenika Miroslav Lesić, Tomislav Modrić i Mladen Kosovec. Bio je to tek treći takav Mužekov koncert u Hrvatskoj, nezaboravna večer uz glas, gitaru, glasovir, harmoniku i klarinet.
Uživao je i varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok, pitajući:“Znate zašto Tomek tako dobro pjeva na talijanskom? Zato što sam mu ja u srednjoj školi predavao latinski jezik!“. Ganuće glazbenim doživljajem nije krila ni profesorica Darija Hreljanović, koja je negdašnjeg učenika varaždinske Srednje kemijske škole uvela u operni svijet. Što je najljepše, kaže, njegov će se glas još razvijati. Tome svjedoče i angažmani. Cijeli prosinac Mužek će provesti u Njemačkoj, u dresdenskoj Semper oper u kojoj se obnavlja „Onjegin“ i bavarskoj metropoli Münchenu u kojoj će nastupiti uz Radijski bavarski orkestar. Zatim slijede pokusi s Nikšom Barezom u njegovoj matičnoj kući, zagrebačkom HNK, i pripreme za premijeru „Ukletog Holandeza“. Pjevajući u toj operi, Mužek, rođen u njemačkom gradu Siegenu, proslavio se u Wagnerovu Bayreuthu.
Izvodeći u Varaždinu glazbu uz koju se opušta, Mužek se dokazao i kao duhovit voditelj, ali i imitator pjevajući pjesme Arsena, Drage Diklića i Đorđa Balaševića. Erupcija oduševljenja slijedila je nakon svakog refrena Balaševićeve pjesme „Al' se nekad dobro jelo“, kao i kad je zapjevao „Komm mit nach Varaždin“ iz Kalmanove „Grofice Marice“. Kad je koncertu došao kraj, publika jednostavno nije htjela iz gledališta, uporno plješćući. Slijedio je dodatak do dodatka. Na posljetku Mužek je sjeo za glasovir i prateći se otpjevao zagorsku himnu, Špišićevu „Suzu za zagorske brege“.
