Blagdan svetog Tome, odnosno Tomaševo, nekada se slavio 21. prosinca. Bio je to dan kad se odlazilo u kupovinu. Posjećivalo se sajmove blizu mjesta prebivališta ili se odlazio u Varaždin na plac.
- Na sejmu se običavalo kupiti meso te svinjske kožice i iznutrice potrebne za spravljanje božićne hladetine. Hladetina je bila prvo jelo koje se blagovalo po svršetku badnjačkog posta i povratka s mise polnoćke. Žene i djevojke kupovale su na Tomaševo rupce koje će na Božić nositi k misi. Kupljeno meso i iznutrice držalo se do Božića u zdencima ili u pilnicama ukopanima u zemlju. U takvim podzemnim prostorijama često su postojali i zvirnjaki, izvori hladne vode koja je dodatno pridonosila hladnoći prostora. Na Tomaševo se također običavalo klati purane ili drugu perad koja će spravljati za božićni objed – istaknuo je Tibor Martan, dipl. etnolog.
Redovito se na blagdan sv. Tome kuća čistila za nadolazeći blagdan Božića te su se stijene kuća bijelile vapnom. Vapno se iz vapnare kući donosilo u obliku gruda u platnenim vrećama zvanim cule, u pletenim košarama na glavi ili su ga prodavali vapnari koji su obilazili sela vozeći vapno konjskom zapregom.
- Takvo živo vapno bilo je potrebno gasiti odnosno preliti vodom. To gašenje obično se vršilo u iskopanim jamama u zemlji zvanim vapelnicama. Gašeno vapno zatim se procijedilo i priredilo za nanošenje na stijene kuća. U vapno se znalo stavljati modru galicu kako bi se dobila plava boja. Na bijele stijene mogao se nanositi i ukras u boji uz pomoć kefe ili posebnih valjaka, a cifra se mogla nanositi i uz pomoć izdubene cukorice ili krumpira – dodao je Tibor Martan.
Toma Apostol bio je jedan od dvanaestorice apostola, a najpoznatiji je ostao po nevjerovanju u Isusovo uskrsnuće. Poginuo je u Indiji kao kršćanski propovjednik. Rimokatolička Crkva slavi njegov spomendan 3. srpnja, a u tradicionalnom katoličkom kalendaru, njegov je spomendan bio 21. prosinca (najkraći dan u godini).
