Bicikl, moj ili tvoj, nenametljivo igra važnu ulogu u našem životu. Brže nego pješke odveze nas do nekog odredišta ili omogućuje da budemo sami sa sobom. Uz bicikl nas vežu mnoge uspomene. S njime smo odrastali, razbijenih koljena ili lakata, odlazili na spojeve...
Svako prisjećanje uključuje i bicikl, naslonjen na drvo, stup ili ogradu, spušten u travu, sam, s još jednim, možda s nekoliko njih. Svaki sa svojom pričom, napisao je slikar Nedjeljko Krčar u najavi svoje izložbe „Moj i tvoj bicikl“ s podnaslovom „Bicikl, taj tihi suputnik“, otvorene u Galeriji HDLU-a u Kuli stražarnici Staroga grada u Varaždinu.
Izložba će biti otvorena do 10. prosinca, a mi smo napravili kratak razgovor s autorom.
Jeste li i Vi zaljubljenik u biciklizam?
Nisam neki strastveni biciklist. On mi služi više kao sredstvo. Otkad vodim galeriju, shvatio sam da mi služi da brže stignem u atelijer, pa iz njega kući. Služi mi i da odem na Dravu. Volim gledati kako voda teče, ribiče kako love... Međutim, kad idem pješke, srećem ljude, razgovaram s njima, a kada sam na biciklu, bok-bok, samo pozdravim i jurim. „Skužio“ sam i da bicikl malo otuđuje čovjeka.
Je li motiv bicikla možda povezan s Vašim djetinjstvom?
Bicikl vozim od malena. Kad sam bio „klinac“, nisam imao svoj, vozio sam muške bicikle, ispod „štajnge“. Bicikl mi je služio baš da nekamo brže dođem, odemnađem se s nekim. Cijela društva tada su se družila uživo jer nije bilo modernih komunikacijskih tehnologija. Pola našega gimnazijskog razreda sjelo bi na bicikle pa na Dravu, tamo bismo se zezali.
Slike djeluju stilizirano, nema nekih konkretnih motiva, zašto?
Ovo su uljepšane „slike“ bicikla, jer evociraju uspomene, emocije. Da su bicikli prikazani, na primjer, u prometu, slike bi bile potpuno drugačije zbog opasnosti koje promet nosi. Slike prikazuju bicikl kojim volimo otići, maknuti se od svega, biti sami ili s nekim.
Zašto na slikama nema puno ljudi?
Biciklu inače ne pridajemo pozornost, uzmemo ga kad nam treba, ali uz njega nas vežu mnoge životne situacije ili uspomene. On je samo simbolika, a riječ je zapravo o nama, ljudima, našim životima. Nastojao sam prikazati sentimentalni dio naše povezanosti s biciklom. Na primjer, na slikama gdje su samo bicikli, ali se naziru obrisi ljudi.
Stoji li iza svake slike neka ideja?
Teško je rastumačiti svaku sliku. Slika kad nastaje, ide u potpuno drugačijem smjeru od početne ideje. Kad čovjek stvara, ima neku poruku u sebi. S vremenom se gomilaju te poruke pa ih je teško jednoznačno protumačiti. Nastojao sam dati sliku prije svega, emociju. Tako i inače radim. Nastojim situacije prikazati na svoj način.
Kad su nastale slike?
Sve slike nastale su ove godine. Izbor i postav napravila je muzejska savjetnica Mirjana Dučakijević, manje je subjektivna od mene. Radio sam tematski ciklus za ovu izložbu. Prevladava pastel i kreda, manje akvarel u stiku i akrilna emulzija
