Filip Hrenić, magistar informacijske i komunikacijske tehnologije, već je u svojoj 30. godini ostvario zavidnu međunarodnu karijeru. Trenutno radi za Citadel LLC, odnosno ranije Citadel Investment Group, američku multinacionalnu investicijsku i financijsku kompaniju, koja upravlja s imovinom od 58 milijardi dolara te je jedan od najprofitabilnijim živicom fondova, štoviše, prema CNBC-u, najprofitabilniji hedge fondova jer je od osnutka 1990. ostvario dobit od 74 milijarde dolara. Rezultat je to rada njezinih 2800 zaposlenika u Sjevernoj Americi, Aziji i Europi, među kojima je i Filip Hrenić. Iako živi u Londonu te često putuje, uspjeli smo ga “uhvatiti” u Hrvatskoj, a razlog je bila priprema za poseban događaj - “uplovljavanje” u bračne vode, koje će biti baš danas...
Na natjecanjima od osnovne
Njegov put do poslovnog uspjeha, objašnjava, počeo je zapravo još u - osnovnoj školi!
-Već tada sam počeo odlaziti na natjecanja, prije svega iz matematike i informatike. Bio sam višestruki županijski prvak iz matematike i informatike, skoro stalno i na državnim natjecanjima. Tu sam se jednostavno našao. Natjecanja su mi stvarala motivaciju i poticala daljnju ambiciju za napredak. Volim se natjecati, postoji ta zdrava doza adrenalina te mi ta osobina značajno koristi i danas na poslu. Natjecateljski duh je veoma bitan jer se fondovi stalno međusobno natječu tko će više zaraditi, koristeći bolje strategije, otkriva.
Nakon osnovne škole u Novom Marofu, školovanje je nastavio u Varaždinu, iako je razmišljao i o odlasku u Zagreb.
-Na državnim natjecanjima mogao sam iskusiti kvalitetu priprema, koje su učenici dobivali u Zagrebu pa sam razmišljao da nastavim svoje srednjoškolsko obrazovanje u MIOC-u. Ipak, na kraju sam se odlučio za Prvu gimnaziju u Varaždinu, točnije matematički smjer, koji je zapravo završila i cijela moja obitelj - otac, majka, srednji brat, a sad isto i najmlađi brat, napominje.
- Baš kada sam razmišljao o srednjoj školi, Varaždinska je županija pokrenula Centar izvrsnosti u matematici, koji je vodio prof. Branko Topić. Kao učenik sedmog razreda bio sam prva generacija centra koji je nešto najbolje što imamo. Išao sam iz godine u godinu i meni je to možda najbolja prilika i odluka iz tog vremena. U Centru izvrsnosti su se rješavali zahtjevniji zadaci koji su nas spremali za natjecanja. Okruženje je bilo poticajno jer sam bio s drugima koji su išli istim putem, prisjeća se Filip.
U Zagrebu je, kako dodaje, bilo više profesora i programa koji su pripremali učenike za natjecanja.
-Ipak nisam otišao u Zagreb jer u to vrijeme još nisam bio dovoljno samostalan. Jednostavno, nisam vidio svoj život u učeničkom domu. Ostao sam u Novom Marofu i svakodnevno putovao u Varaždin, prisjeća se Filip.
I tu je nastavio s uspjesima na natjecanjima, iako nije po cijele dane učio.
-Moram priznati da sam ponekad radije igrao igrice na računalu, nego se pripremao za natjecanja. No uvijek sam našao vremena za učenje, i to zbog sebe, ne drugih. Meni roditelji nisu trebali govoriti da se pripremam i učim, nego sam radio sam jer su mi prijašnji rezultati uvijek bili najveća motivacija za dalje i bolje, objašnjava.
FER-a kao od šale
Na temelju izvrsnih rezultata, ostvario je izravan upis na Fakultet elektrotehnike i računarstva, iako je razmišljao i o PMF-u.
-Mislio sam da ću studirati matematiku do trećeg razreda srednje škole. Matematika mi je bila prva ljubav. Međutim, pri kraju srednje škole posjetio sam Dane otvorenih vrata FER-a i kako sam prošao prostorijama te čuo što se i kako radi, nešto se prelomilo u meni te sam se odlučio za taj fakultet, kojeg su zagovarali i roditelji. Naime, shvatio sam da ću ovdje naučiti kako primjeniti znanje na praktičnu domenu, koja me sve više počela zanimati, veli nam Filip Hrenić govoreći o važnoj odluci u životu.
A i na fakultetu bio je više nego dobar.
-Bio sam najbolji po rezultatima na matematici u prvom semestru, predmet koji je često imao vrlo slabu prolaznost te je slovio kao najteži predmet na prvoj godini. To mi je pomoglo izgraditi dodatnog samopouzdanja te sam na kasnijim godinama bio demonstrator na više od deset različitih predmeta. To je uključivalo razne stvari, od ocjenjivanja laboratorijskih vježbi drugih studenata na godini do držanja vlastitih predavanja pred ispite na koje je znalo doći stotine studenata iz moje generacije. Također sam zbog istog dodatnog samopouzdanja počeo upisivati dodatne predmete te bih često u semestru imao “viška” ECTS-a, prisjeća se.
Slično je, kako napominje, radio i jedan njegov kolega, tako da su se međusobno natjecali.
- Na predzadnjoj godini bi upisali ono što je iduće te riješili dupli semestar. Zahvaljujući tome, imao sam za upisati samo jedan predmet na petoj godini pa hodali samo po kavama, veli nam kroz smijeh.
Ističe da mu je posebno drago što je na fakultetu našao dobro društvo s kojim je i danas povezan, što su pametni i radišni te su se u životu dobro snašli pa rade za renomirana domaća i strana poduzeća, kao što su Rimac i tome slično, a većina radi i po dva posla.
- Majka Sunčica i otac Darko su također magistri znanosti također sa završenim FER-om i vlasnici su informatičkog poduzeća ‘Orakon’, koje upravo ove godine obilježava 30 godina uspješnog poslovanja. Naravno da su roditelji i njihov posao utjecali na mene, kao i na srednjeg brata Jakova i najmlađeg brata Marka. Dolazio sam u njihovo poduzeće, bio sam znatiželjan što rade. Bilo mi je to zanimljivo pa su me usmjeravali. Jakov je magistrirao matematiku na PMF-u i radi u zagrebačkoj informatičkoj tvrtki koja se bavi umjetnom inteligencijom, Marko je u 3. razredu Prve gimnazije Varaždin i višestruki je i županijski i državni prvak iz matematike i informatike.
Singapur, Twitter, Facebook...
I njemu je kod zaposlenja pomogao studij na FER-u.
-Još na fakultetu krenuo sam na praksu putem Programa stručnih praksi FER-a, tzv. intershipa. Prva praksa mi je bila na trećoj godini na znanstvenom institutu za proučavanje genoma u Singapuru. Tamo sam programirao neke modele. To mi je pomoglo kod dobivanja intershipa u Facebooku u Londonu na četvrtoj godini. Nakon odrađene prakse, dobio sam ponudu da se vratim po završetku diplomskog studija, što sam i prihvatio, veli nam sugovornik te napominje da je u međuvremenu tijekom ljeta odradio dodatnu praksu u Twitteru, odnosno današnjem X-u.
Na fakultetu se našao s puno ambicioznih studenata s kojima je razmjenjivao iskustva.
-To mi je pomoglo da se lakše informiran te odlučim za internship u Facebook-u, koji mi se zbog Brexita pomaknuo s ljetnih praznika na početak zimskog semestra. No, to što sam bio u Londonu od rujna do studenog nije mi predstavljalo problem jer sam ranije položio većinu predmeta te mi je ostao samo jedan, naglašava.
Zadnji semestar na fakultetu, kada je imao praktički samo diplomski rad, tijekom ljeta radio je u Twitteru u San Franciscu.
-U nedjelju sam se vratio u Hrvatsku, a idući dan sam imao obranu diplomskog pa sam tijekom leta još radio na njemu, dok su drugi putnici uglavnom spavali. Unatoč tome, obranio sam ga s odličnom ocjenom, naglašava.
Dva mjeseca nakon obrane diplomskog preselio je u London u kojem i danas živi.
-Četiri godine radio sam za Facebook, odnosno današnju tvrtku Meta. Radio sam u raznim timovima za Facebook, Instagram i ostale platforme Mete. Zadnje sam radio na Instagramu stvari s kojima korisnici nemaju izravni doticaj, ali su bitne da cijela platforma funkcionira besprijekorno, napominje sugovornik.
Meta sjajno okruženje, ali Citadel bolje
Meta je za njega i danas sjajno poslovno okruženje i ostaje mu u lijepom sjećanju.
-Meta mi je dala priliku za izraz ne samo kao inženjer koji bolje koristi tehnologije, već i da bolje radim s drugima, shvaćam projekte i timski rad. Da sam to uspio, govori to što sam postao mentor drugima. Počeo sam stagnirati u osobnom razvoju pa sam počeo tražiti novi poslovni izazov, prisjeća se sugovornik razdoblja od prije dvije godine, kada je počeo više razmišljati o svojim osobnim financijama, odnosno kuda se isplati ulagati.
Kad je osjetio da je vrijeme za promjenu i nove izazove, odlučio se za posao u američkoj kompaniji Citadel.
- Kada sam se zaposlio u londonskoj podružnici Citadela, slavio se 30 godina rada. Tijekom toga vremena ostvarena je najveća zarada među fondovima. Vodi da Ken Griffin, koji ga je i osnovao te je njegov većinski vlasnik. Iznimno je sposoban. Trguje se dionicama, zlatom, srebrom, naftom, plinom, kreditima..Gotovo sa svime na čemu se može zaraditi. A da bi u tome bili uspješni, treba kod trgovanja donositi brže i dobre odluke, što ne bi bilo moguće bez jako puno pouzdanih podataka koje osiguravaju platforme na čijem razvoju, kao softver inženjer, radim uglavnom u Londonu, ali često putujem u Singapur, Ameriku i kuda treba, veli nam Filip Hrenić.
Radno vrijeme, kao i mjesto rada, ovise o projektu pa često putuje svijetom.
-Gradimo platforme koje pomažu kod kupnje različitih financijskih instrumenata. Svi zaposlenici dobivaju bonuse, naravno, oni koji trguju dobrima imaju mogućnost za veće, ovisno o ostvarenoj zaradi, dok ostali koji pomažu timovima, kao ja, dobivaju proporcionalno, dakle, manje su oscilacije. Meritokracija, koliko zaradiš i doneseš, toliko dobivaš uz plaću, naglašava Filip Hrenić, koji na pitanje kako gleda na prilike u Hrvatskoj veli da se vidi napredak, ali još ima stvari koje ga smetaju, no o njima bi nekom drugom prilikom.
- U Londonu uvijek ima smisla ulagati u nekretnine. Tu je jedno od najboljih tržišta za nekretnine na svijetu, ako ne i najbolje. Trenutno živim u centru grada u velikom stambenom prostoru kompleksu, no dosta mi je života u zgradama i neboderima, koje često mijenjaju svoje žitelje. Tijekom pet godina selio sam se pet puta kako bih bio bliže poslu. Upravo zato tražim kuću u predgrađu gdje su ljudi povezani, pogodnu za obiteljski život jer uskoro ulazim u brak sa zaručnicom Lucijom Šipoš, koja je odmah došla sa mnom kad sam počeo raditi u Facebooku. Iako je diplomirala pravo na riječkom Pravnom fakultetu, odlučila je promijeniti karijeru u Londonu. Zahvaljujući njezinoj upornosti i prilikama koje je znala iskoristiti, danas radi kao voditelj projekta u Amazonu na unapređenju vođenja ljudskih resursa u preko 60 skladišnih centara u Velikoj Britaniji, veli nam Filip Hrenić.
