Nagrada „Katarina Patačić“ za najbolju knjigu pisanu na kajkavskom jeziku u 2018. godini pripala je Goranu Gatalici za zbirku pjesama „Odsečeni od svetla“. O tome je jednoglasno odlučilo Stručno povjerenstvo u kojem su bili Ernest Fišer, Ivanka Kunić i Ružica Marušić-Vasilić.
U obrazloženju koje je dao predsjednik Stručnog povjerenstva Ernest Fišer se ističe:
"Suvremeni hrvatski pjesnik Goran Gatalica rođen je 2. rujna 1982. godine u Virovitici. U Daruvaru je završio osnovnu školu i gimnaziju, a na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je za magistra edukacije fizike i kemije 2009. i magistra kemije 2011. godine, nakon čega je upisao doktorski studij. Poput nekolicine drugih danas najznačajnijih naših kajkavskih pjesnika i Gatalica je svojevrsni bilingvist, jer s podjednakim uspjehom piše pjesme na književnom standardu, kao i na kajkavštini, iako mu kajkavski nije materinski nego naučeni jezik. O tome bjelodano svjedoče već i njegove prve dvije objavljene štokavske pjesničke zbirke: Krucijalni test (OMH u Daruvaru, 2014.) i Kozmolom (Biakova, 2016.).
Naime, obje su navedene Gataličine zbirke pjesama ovjenčane i vrijednim književnim nagradama. Tako je 2015. godine za knjigu Krucijalni test primio nagradu Dana hrvatske knjige – Slavić, kao najbolji hrvatski pjesnički prvijenac tiskan u 2014. godini, a za knjigu pjesama Kozmolom primio jenagradu Kvirin 2017. godine (21. Kvirinovi poetski susreti u Sisku), ali iste godine još i pjesničku nagradu Dragutin Tadijanović iz Zaklade HAZU. Stoga nije neobično što je i prva Gataličina kajkavska zbirka pjesama Odsečeni od svetla, ubrzo nakon tiskanja u rujnu 2018. godine (u biblioteci Male knjižnice DHK), privukla gotovo jednaku pozornost i relevantne književne kritike i širega kruga čitatelja.
Gataličina treća po redu, a prva kajkavska pjesnička zbirka Odsečeni od svetla sadrži pedesetak pjesama, podijeljenih u tri ciklusa, sa sljedećim naslovima: Ares briše svet med zvezdami, Metafizika pravičnega svetla i Preštimani dnevi jene samine. Već se iz naslova tih ciklusa može razaznati da Goran Gatalica i u svojoj kajkavskoj pjesničkoj dionici zapravo nastavlja produbljivati omiljene duhovne i metafizičke motive i teme, tragajući za samim smislom čovjekova bivanja i opstojanja u gotovo nemjerljivim svemirskim dubinama, dok vesmir zakapa bitje človeka med nesterplivim černim luknjami.
Ugledni hrvatski književni kritičar, pjesnik i antologičar Zvonimir Mrkonjić, osvrčući se na Gataličinu prvu kajkavsku zbirku, ističe kako je autor upravo u novom jezičnom mediju otkrio i jedan novi, samo njegov svijet, kojega bitno karakterizira „antitetičko preplitanje kozmosa i poetskog stvaranja“. A u tom kozmosu sve se zove i posebnim imenima: tako je svemir vesmir, zviježđe čeredo, svemirska maglica pirga, jedva čujan čkomečočujan, a besmrtnost je beshmerlina.“ Međutim, naglašava Mrkonjić, pri tome „Gatalica iz surovosti svemirskoga ambijenta zna izvući mozartovski, rokokoovski razigrane i rasplesane slike: Sedim na Mesecu / i gledim rashajcane lasi sonca. / Oblaki se rashajaju / kak šnenokerli. / Astronauti bežiju / na černu stranu Meseca (iz pjesme Gruntanje o Mesecu).
Ovu kratku elaboraciju Gataličine kajkavske poezije i prepoznatljive autorske poetike mogli bismo i zaključiti pregnantnom kritičkom prosudbom akademika Zvonimira Mrkonjića: „U zbirci Odsečeni od svetla Goran Gatalica postigao je i u alternativnom idiomu upravo nadstvarnu dojmljivost, pa su njegove poruke ujedno prisne i kozmički univerzalne.“. Uza sve nabrojene i nenabrojene jezično-stilske značajke i odlike Gataličine zbirke pjesama Odsečeni od svetla, i Stručno povjerenstvo je jednoglasno odlučilo da upravo navedena knjiga zaslužuje i uglednu književnu Nagradu „Katarina Patačić“ za 2018. godinu."
