Šuma kao mjesto tajnovitosti i noć kao rađanje okultnog spajaju se u četvrtak, 16. 6. 16. u 21:12 u performansu udruge Izražena "Na ovu noć – hoćeš li doć’?". Potaknute trenutnom fašizacijom i klerikalizacijom kulture, obrazovanja, politike, privatnog života – društva, kolažom književnih i humanističkih tekstova koji se bave navedenim temama i sudjelovanjem dvadesetak izraženih i pridruženih, onih koji još uvijek misle da autocenzura i strah nisu opcija, a u režiji Ksenije Krčar, nasred šetališta Vatroslava Jagića (kod glavnog puta na razmeđi između kazališta i hotela) Izražena je odlučila umjetnički odgovoriti onima koji te procese predvode i ujedno progovoriti o strahotama i posljedicama jednoumlja.
Svijet u kojemu živimo umjesto da pali mostove prema prošlosti, pali mostove prema budućnosti. Umjesto suglasja, nameće se jednoglasje. Dijalog se zatire, a monolog i veliki vođa, pa tko god da on bio, jedini imaju pravo glasa. Mi ili oni? Ne smijemo dozvoliti da se društvo svede na binarne opozicije vjernika i heretika, podobnih i nepodobnih, ustaša i partizana, lijevih i desnih. Na ovom svijetu žive ljudi koji su u sredini. To ne znači da nisu opredijeljeni, nego znači da žele da im se ne nameću izbori koji u svojim ekstremima korespondiraju s fašizacijom.
Kultura nije samo ukras, nije samo ugoda, nije samo razonoda. Kultura nije samo pozdraviti ili ne baciti smeće na pod. Kultura je dio života, kultura je i umjetnost, a umjetnost je i ogledalo duše, svijeta, sebe. Udruga Izražena u ogledalu vidi potrebu da se vladajućim strukturama moći i konzervativnim strujama podmetne noga, a ne leđa. Jer oni koji šute – podmeću leđa. A takvi su najgori. Nakon performansa slijedi Hod za Željku koji će završiti u Lavri na dark afteru i trajati do 2 u noći.
Iz performansa: Sophia Magdalena Scholl (1921.–1943.)
“Pravu štetu rade milijuni koji samo žele 'preživjeti'. Iskreni ljudi koji samo žele da ih se pusti na miru. Oni koji ne žele da im život poremeti nešto što je veće od njih samih. Oni bez strana i razloga. Oni koji neće mjeriti vlastitu snagu, iz straha da ne antagoniziraju vlastitu slabost. Oni koji ne vole raditi valove - ili neprijatelje. Oni kojima su sloboda, čast, istina i načela samo literatura. Oni koji žive male živote, pare se mali i umiru mali.”
Na ovu noć - hoćeš li doć’?
Noć je tiha, noć je zla, u parku na proplanku čekam te ja. Nekad su me zvali sloboda, a danas me zovu demokracija. Skrivaju se iza mene, tuku me. Ne može ih zaustaviti ni vjetar koji puše. Oni se guše. Ponekad u meni, ponekad u tišini, ponekad u zlu. Od svih sloboda, ona koja šuti najgora je. Ona koja hoda u ime svih uvijek hoda u ime nekoga. Nitko se ne može sakriti. Sve što skriva dan, otkriva noć.
