Budući da se odmalena igrala autićima, traktorima, kamionima, motociklima, loptom i drugim igračkama “tipičnima” za dječake, za Mirjanu Bohnec, 17-godišnjakinju iz Karlovca Ludbreškog, je po završetku osnovne škole logičan nastavak bio upis u Strojarsku i prometnu školu za zanimanje automehatroničara.
Jedina je djevojka sa sjeverozapada Hrvatske koja uči za to zanimanje, a kako se snašla među muškom “ekipom” i u radionici, priupitali smo je unutar kratke pauze od posla kojeg obavlja na praksi u školi.
Muke s praksom
- Od malih nogu volim aute, motocikle i nogomet. Nisam očekivala da ću biti jedina djevojka u razredu i u početku je bilo mnogo predrasuda. U biti, one još uvijek postoje. Mnogi su me odgovarali smatrajući da je to “muško zanimanje” i da djevojka to ne može raditi. Nisam se slagala s time - kaže Mirjana koja je ove godine upisala završni, treći, razred.
Profesori su, kaže, jako dobri prema njoj i bez ikakvih predrasuda, posebice majstori. No, kolege iz razreda u početku su je čudno gledali jer je bila jedina djevojka između 25 učenika. Prave su muke počele kada je trebala naći servis u kojem bi obavljala stručnu praksu.
- Poslodavci su dosta negativno reagirali. Primjerice, jedan mi je rekao da kod njega ne bih ni automobile prala, a kamoli ih popravljala. Drugi je rekao da uopće ne želi djevojku u svojoj radionici. Ipak sam uspjela naći jednog poslodavca u Ludbregu koji me prihvatio i rekao da je njemu ponos imati djevojku u radionici. Kod njega sam trenutno na praksi - ukazuje Mirjana, dodajući da joj u počecima nije bilo nimalo lako, ali je to nije slomilo.
Kako se snašla u učionici u kojoj su svi dečki, ali i radionici te koje su joj želje čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
