Medicinska škola Varaždin već četvrtu godinu sudjeluje na smotri učeničkih projekata iz područja Građanskog odgoja i obrazovanja.
Ove školske godine odabrali su temu mentalnoga zdravlja, o čemu smo već pisali. Projekt provode učenici 4. b razreda (smjer medicinska sestra/medicinski tehničar opće njege), a tema je senzibilizacija lokalne zajednice prema poremećajima mentalnoga zdravlja te njihova prevencija.
Jedna od projektnih aktivnosti ove akcije znakovitog naziva "Mentalno zdravlje za srce lavlje" bio je i posjet liječnice iz Škole narodnoga zdravlja "Andrija Štampar", dr. Ane Puljak, specijalistice javnoga zdravstva i licencirane psihoterapeutice iz područja kognitivno-bihevioralne terapije.
Dr. Puljak održala je radionicu u 4.a razredu na temu "Stabilnost emocija i kontrola misli". Učenici su dva školska sata sudjelovali u usvajanju korisnih i životno važnih vještina nošenja sa stresom.
Nakon radionice učenice Karla Bešenić i Lucija Marković iz 4.a razreda zamolile su dr. Puljak za intervju kojeg ovdje donosimo u cijelosti:
Godinama vodite radionice vezane uz promociju zdravlja. Vidite li napredak u mentalitetu i osviještenosti mladih, danas, za razliku od 2014. godine kada ste tek krenuli?
- Definitivno vidim napredak. U aktualnoj pandemiji važnost osviještenosti, edukacije i prevencije je veća nego ikad, pogotovo vas mladih. Puno ste više educirani nego što sam primjerice ja bila u svojoj mladosti. Baš kao što sam i danas naglasila na našoj radionici o mentalnom zdravlju jako je važno imati dobro mišljenje o sebi i svojim sposobnostima odnosno prihvatiti i voljeti sebe.
Što Vam je poticaj za nastavak radionice?
- Prvenstveno mi je drago što mogu ostaviti pozitivan utisak na mlade. Obožavam raditi te radionice jer imam direktni kontakt sa vama mladima.
Primjećujete li korak unatrag kod mentalnog zdravlja mladih nakon epidemije COVID-19?
- Primjećujem da je epidemija utjecala na cjelokupno stanovništvo. Također i ovaj rat. Smatram da smo kao čovječanstvo dovoljno napredovali kako bismo taj sukob mogli riješiti na drugačiji način osim ovog sa borbenim oružjem. To su dvije najveće stvari na koje ćemo mi – voditelji radionica morati obratiti više pažnje. Već sad imamo jako puno posla zbog epidemije što se tiče mentalnog zdravlja, ali trudit ćemo se raditi što više na upravljanju emocijama i stresa osobito kod mladih.
Primjećujemo Vaš rad s mladima, radite li i s ostalim dobrim skupinama?
- Da, radim i s ostalim dobnim skupinama. Imamo radionice i za svo zdravstveno osoblje, medicinske sestre, rizične skupine- a tu spadaju mlade osobe i starije osobe. Nedugo smo imali i radionicu za patronažne sestre. Učili smo ih kako se prilagoditi svim dobnim skupinama kada ulaze u njihov doma. Osim načina obraćanja pacijentu govorili smo i o pristupu bolesnikovoj obitelji. No najviše volim raditi sa mladim osobama jer su oni najiskreniji i od njih odma dobim povratnu informaciju te uvijek mogu nešto novo naučiti.
2019. godine imali ste književni susret s Rosie Kugli vezano uz njezin roman za djecu i mlade „Nisam ti rekla" koji priča o problemu konzumiranja alkohola kod mladih. Evo i kod nas je prošli tjedan bila gošća spisateljica Magdalena Mrčela s kojom smo govorili o važnosti mentalnog zdravlja i biblioterapije. Što Vi mislite o tom načinu poticanja svijesti kroz knjige?
- Iskreno, to mi je najdraži način poticanja svjesti jer osobe najlakše uče kroz nešto što mogu sami proživjeti i osjetiti. Za primjerice tinejdžere je to najlakši način učenja jer mogu koristiti likove iz knjige s kojima se mogu poistovjetiti ili kada nam se povjeravju indirektno usmjere svoj problem na neki događaj iz knjige i tako im mi možemo pomoći. To je jedan od posebnih načina u osvješćivanju važnosti mentalnog zdravlja. U suradnji s književnicama volim organizirati biblioterapijske susrete. Jedan od njih imam već i sutra. Te radionice provodimo i u osnovim i srednjim školama. No najčešće su to ipak srednje škole jer evo primjerice vaša gošća Magdalena Mrčela - kojoj sam i ja sama recenzirala knjigu, ali i Rosie Kugli - pišu knjige za mlade adolescente i sav sadržaj je više baziran na teže teme kao što su upravljanje stresom, borba sa strahovima, ovisnostima, strahovima, mentalnim poremećajima…Voljela bih da kad mladi pročitaju te knjige sa strane imaju stručnu osobu koja im može objasniti i ukazati kako uvijek postoji izlaz i rješenje iz njihovog problema.
Primjećujemo da ste 2020. godine također imali književni susret s gospođom Kugli i knjižnicom Voltino, no radionice su bile održavane online. Jesu li Vam online okolnosti olakšale ili otežale stvari? Možete li se poistovjetiti s tvrdnjom da je online novo normalno?
- Online je dobar kad traje kratko, par dana… više ne jer nam nedostaje kontakt sa ljudima „oči u oči“. Ne bih se složila sa tvrdnjom da je online novo normalno. Iako je zapravo i teško definirati što je normalno. Život bez tehnologije je danas teško zamisliv. Ne možemo živjeti bez nje jer nam je uvelike potrebna, pogotovo u medicini. Mi danas ne bismo toliko napredovali da nema tehnologije i definitivno nam ona pomaže u svim aspektima života. Često vidim kroz svoje radionice da mladi pretjeraju i izgube kontrolu nad njom što je veliki problem. Drago mi je što smo iskusili online okolnosti i svi smo mogli nešto novo naučiti iako sam na početku bila protiv svih tih digitalnih alata. U vrijeme kada uopće nismo mogli vidjeti svoje prijatelje ipak smo ih mogli vidjeti putem videopoziva. Poradili smo i na empatičnosti te o brizi o svojim bližnjima, ali i kolegama, susjedima. Mi koji smo radili u bolnici u svakakvim okolnostima i smjenama zbližili smo se i bolje upoznali svoje kolege.
Naša škola, točnije 4. razredi smjera medicinskih sestara, rade na projektu „Mentalno zdravlje za srce lavlje“, gdje smo otvorili Instagram profil u kojem govorimo o raznim mentalnim poteškoćama. Što Vi mislite, govorite li se dovoljno o toj temi?
- Mislim da se sada govori. Otkako je započela epidemija govori se puno o mentalnom zdravlju, no i dalje mislim da se treba poraditi na temi stigme mentalnih poremećaja jer se puno o tome govori, ali u praksi i dalje ljudi to ne primjenjuju. Stigmatizirane osobe mogu doživjeti dodatnu anksioznost, depresiju i emocionalne poremećaje. Primjerice utjecaj pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje može se spriječiti većom dostupnošću uslugama skrbi za mentalno zdravlje, uključujući biblioterapiju, prevenciju, ranu dijagnozu ali i rješavanje stigme. Problem je što nam u Hrvatskoj već sada nedostaje stručnog osoblja kojima bi se ljudi mogli obratiti.
Kako se Vi bavite i radite na svom mentalnom zdravlju? Imate li neke savjete koji Vama pomažu?
- Važno je ne širiti strah niti nametati krivnju, pogotovo osobama koje su shvatile da imaju neki mentalni problem i traže pomoć. Kod prikupljanja informacija o mentalnim poremećajima trebamo se usmjeriti na upute stručnih i ovlaštenih osoba i voditi se pouzdanim izvorima. Potrebno je stalno raditi na vlastitom samopouzdanju i odgovornosti, ne samo za sebe nego i za druge- u mjeri u kojoj to možemo. Kada se osjećate loše vrlo važno je ne okriviti sebe zato što se osjećate loše. Normalno je da ste ponekad u strahu, anksiozni i zabrinuti. Ali, nastojte si i pomoći. Bez osuđivanja i kada ne uspijete. Ponekad moramo zastati i sami sebi reći: "ako si prošao to sve do sad u svom životu onda možeš i ovo".
