Među ovogodišnjim dobitnicima općinskih priznanja Gornjeg Kneginca je i nekadašnja patronažna sestra Marija Habunek koja je punih 44 godina obilazila pacijente na prostoru od Jalžabeta preko Kneginca pa sve do Tužnog. “Radila je u vremenu kad nije bila osviještena socijalna skrb za potrebite i nije bilo uvjeta za rad kao što je to danas. Osoba je koja uvijek svakog dočeka osmijehom, a svojim iskustvom i ljubavlju pomogla je mnogim obiteljima”, stoji u obrazloženju priznanja koje je primila ova vitalna gospođa koja uskoro ulazi u deveto desetljeće života.
U mirovinu je otišla 2010. godine, ali se rado prisjeća vremena kad je s puno entuzijazma obavljala posao. I to u doba kad je skrb o djeci u ruralnim krajevima vodila opća medicina jer nije bilo pedijatara, ali ni službenih vozila, pa je pješke obilazila rodilje, kronične bolesnike i starije osobe, sve dok prvo nije dobila bicikl, a potom i “fiček”.
Nakon završene srednje medicinske škole u Varaždinu, 1965. godine zaposlila se u novoj ambulanti u Turčinu te se ubrzo pokazala potreba za radom na terenu. Zanimljivo je da su i u to vrijeme, prije pojave antivaksera, rodilje također izbjegavale odlazak liječniku s tek rođenom djecom, pa je medicinsko osoblje moralo pronaći načina kako zadobiti njihovo povjerenje i uvjeriti majke da dovedu djecu na pregled i cijepljenje u ambulantu.
- Posao je bio težak, žene bi rodile doma i skrivale djecu. Na selu je to tada bilo tako, smatralo se da žena mora biti doma, a da dijete ne treba nikud ići prije škole. No, iz matičnog bi ureda dobila dojavu o upisu djeteta nakon rođenja i tako bih došla do adrese - priča naša sugovornica ističući da “u radu s ljudima treba biti dobar psiholog; tako ćeš doći do cilja, bez da ikoga povrijediš”...
Više pročitajte u novom broju Varaždinca...
