Naša cijenjena operna pjevačica i glazbena pedagoginja Lidija Horvat Dunjko naslovnom rolom -Grofice Marice, u slavnoj opereti Emmericha Kalmana, koja je premijerno izvedena u subotu, 23. rujna, na Velikoj sceni varaždinskog kazališta, konačno je ostvarila ulogu za kojom je čeznula tijekom cijele svoje uspješne karijere.
-Sretna sam i ponosna što sam imala tu čast, privilegiju ali i odgovornost utjeloviti lik Grofice Marice, više od 70 godina u mojem rodnom Varaždinu željene i iščekivane operete koja je i sadržajem vezana uz stvarnu osobu, Varaždinku - Maricu Rukavinu u koju je Emmerich Kalman bio ludo zaljubljen. No, u ovako divnom ansamblu kakav je Opera bb s Ronaldom Brausom na čelu a u koprodukciji s HNK Varaždin i famoznom intendanticom Senkom Bulić rad na predstavi bio je čista radost i sinergija velikog umjetničkog aparata - istaknula je Lidija Horvat Dunjko, naša poznata sopranistica, koja je na hrvatskim i europskim pozornicama ostvarila niz velikih opernih uloga.
Kako je bilo ponovo stati pred varaždinsku publiku?
-Svaki susret s varaždinskom publikom za mene je posebno uzbuđenje. Upravo na tim daskama koje život znače napravila sam svoje prve umjetničke korake još kao djevojčica, učenica Glazbene škole Varaždin, najprije svirajući klasičnu harmoniku, pa kasnije pjevajući u zboru Glazbene škole i na kraju kao umjetnica solistica. Nostalgija i sjećanja na te divne dane uvijek se jave kao i mnoštvo divnih i dragih ljudi koji me se sjećaju još iz djetinjstva. Time je veća moja želja da upravo njima podarim ono najbolje od sebe. Nisu slučajno već moje prethodnice, velike varaždinske primadone, znale reći da im je najteže ali s druge strane i najljepše pjevati u Varaždinu pred svojom publikom. Varaždin i ja se posebno volimo.
Kako ste zadovoljni suradnjom s redateljem Dejanom Jakovljevićem i njegovom, klasično koncipiranom Groficom Maricom?
-Redatelj i koreograf Dejan Jakovljević je napravio jednu posve klasično koncipiranu predstavu operete Grofica Marica kakva se meni osobno jako sviđa. Iako često izvodim suvremenu glazbu i volim suvremeni scenski izričaj koji je adekvatan toj vrsti glazbe, opereta po meni mora ostati onakvom kakvom su je zamislili skladatelj i dramaturg u vrijeme njezina nastanka. Ona mora ostati prpošna, šarena, vesela, ispunjena aktualnim humorom, pjesmom i plesom a nakon nje publika mora ići kući nasmijana, ozarenih lica pjevušeći neku od arija. Mislim da smo mi taj cilj postigli a više nego ugodan i radišan redatelj nas je u tome inspirirao ali nas ni na jednom polju nije štedio, tako da solisti uz pjevanje i dramski tekst imaju i puno koreografije i plesa. No, iskreno, to nikome iz našeg ansambla nije teško palo jer svi baš volimo plesati...
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
