Gospođu Ružicu Sajko posjetili smo u njezinu domu u ulici Čehalnica, na bregovitom dijelu Jalžabeta, koji nas je očarao na prvi pogled. Drvena kuća okružena cvijećem i uredno održavanim dvorištem punim starinskih predmeta djeluje poput malog muzeja u kojem se čuvaju drage uspomene na neka drugačija vremena i vrijedni predmeti iz prošlosti, od ručno tkane i vezene odjeće do starinskog, drvenog namještaja i predmeta koji su se nekada koristili u kućanstvu. Gospođa Sajko jedna je od starijih članica KUD-a Elizabeta, koji posljednjih dvadesetak godina promiče društveni i kulturni život Jalžabeta. KUD je osnovan 1996. godine, a naša sugovornica dobro se sjeća kako je sve počelo.
- Dugo se težilo osnivanju KUD-a i svi smo bili jako uzbuđeni kad se pokrenula ta ideja. S obzirom da imamo toliko toga, i svoju nošnju i brojne napjeve, s velikim smo se žarom i željom dali u to, od najmanjih do najstarijih. Bilo nas je u početku pedesetak i imali smo samo jednog harmonikaša - prisjeća se naša sugovornica pokazujući fotoalbume s brojnih nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu, od Župe Dubrovačke do Portugala. Jedna od posebnosti KUD-a Elizabeta i jalžabetskog kraja je i karakteristična nošnja stara oko 170 godina.
Prepoznatljive nošnje
- Nošnje su nekada nosile starije gospođe u crkvu i bakice su htjele biti u tome pokopane, tako da ih je malo originalnih ostalo sačuvano. U početku smo nastupali u tim starim nošnjama, ali je to vremenom postalo riskantno. Neke su bile već istrošene i šteta ih je bilo nositi svugdje okolo pa smo ih dali rekonstruirati od tkanog materijala na koji su potom naše ženice ručno radile detalje - govori nam i pokazuje ladičar s uredno poslaganim ručnicima, dijelovima nošnje, ukrasima za glavu i nakitom. Na području Župe Jalžabet u svakom se selu nošnja razlikovala po boji ili nekom detalju, cvjetiću ili figuri, i po tome se u crkvi moglo prepoznati odakle dolazi neka djevojka ili žena.
- Žene su se kitile đunđama ili kralušom, a u Kelemenu su imale najviše nizova i po tome se znalo iz kakve kuće dolaze, bogatije ili siromašnije. Tu je i naša svečana, potpuno bijela nošnja ukrašena ručno rađenim vezom “šlingom”. U toj su se nošnji djevojke udavale i još su je neko vrijeme nosile u crkvi i na krštenju djeteta, da bi se potom snaha odijevala u nošnju udane žene. Kad smo u toj nošnji, treba biti discipliniran, u njoj nema sjedenja - govori gospođa Sajko dodajući kako je upravo po toj šlinganoj svečanoj nošnji prozvana i folklorna manifestacija “Šlingani dani” koja se svakog ljeta održava u Jalžabetu. Osim svečane, najviše se nekada nosila radna odjeća; muške gaće i ženske suknje, a koja se izrađivala od grubljeg materijala, lana ili konoplje, i potom močila u vodi, u kojoj se prethodno kuhao crni grah, “jer radna odjeća nije mogla biti bijela”.
Izvorne pjesme
KUD Elizabeta specifičan je i po autohtonim pjesmama čije su tekstove i melodije napisali mještani Župe, od Novakovca do Kelemena. Bilo je dosta onih koji su nekada pisali pjesme koje je sakupljao i istraživao poznati etnomuzikolog Vinko Žganec, ističe naša sugovornica. Kad god nastupaju u Jalžabetu, u KUD-u nastoje prikazati upravo te izvorne, domaće pjesme i plesove koji su se nekada plesali po svadbama i “čeharama”, a koje su im usmenom predajom prenijele starije članice KUD-a “kazivačice”.
Iako KUD “Elizabeta” Jalžabet svih ovih godina čuva i prenosi materijalnu i nematerijalnu baštinu svoga kraja, starije članice koje poput gospođe Sajko u svome domu pažljivo čuvaju stare nošnje i ostale predmete, pitaju se što će s tim biti kad njihove generacije više ne bude. Među njima već dulje tinja želja da se na području Općine uredi prezentacijski centar ili etno kuća u kojoj bi se mogli čuvati i posjetiteljima prezentirati svi ti predmeti koje danas još mnogi čuvaju po kućama. U Jalžabetu i danas ima lijepih primjera kuća tradicijske graditeljske baštine, ali je većina u ruševnom stanju, no postoji ideja da se takav prezentacijski prostor uredi u dvorcu Jalžabet, kad se jednom obnovi i preda Općini na korištenje.
Mladi naraštaji u KUD-u
KUD Elizabeta danas broji oko 80 članova u tamburaškoj, dječjoj folklornoj, starijoj folklornoj i pjevačkoj sekciji. U KUD-u su osobito ponosni na svoj podmladak jer imaju puno mladih članova.
- Obično stariji povuku svoju mlađu braću i sestre - ističe predsjednik KUD-a Siniša Slavin. Društvo je dosad nanizalo više od 750 nastupa širom Hrvatske i u inozemstvu; od Makedonije, Slovenije, Italije, BiH, Crne Gore i Mađarske do Portugala. Upravo se pripremaju za nastup u Beogradu, a pozvani su i u Sjedinjene Američke Države. KUD redovito godišnje organizira tri manifestacije na kojima i nastupa, a to su “Adventski koncert”, “Šlingani dani” i “Uskršnji koncert”.
- Naš voditelj tamburaša Robert Štorga okupio je veći broj novih tamburaša te nabavom novih instrumenata neumorno podučava početnike kao i starije tamburaše. Naša voditeljica plesača Anita Huđek postavila je novu koreografiju s folklorašima srednjeg i mlađeg uzrasta. Zbog povećanog broja plesača i tamburaša nabavili smo i nove dijelove nošnji, na što smo posebno ponosni - ističe tajnik KUD-a Vladimir Bais dodajući da i sljedeće godine planiraju velike turneje po Europi i zajedničko ljetovanje na moru, pa poziva sve koji žele čuvati običaje i baštinu te putovati i dobro se zabaviti, da im se slobodno jave.
Snimili četiri dokumentarna filma:
O prališću, čehanju perja, rođenju djeteta i drugim običajima
KUD Elizabeta dosad je snimio četiri dokumentarna filma koji prikazuju gotovo zaboravljene segmente nekadašnjeg života u Jalžabetu. Prvo je 2017. godine snimljen film “Na prališću” u kojem su starije žene prikazale kako se nekad pralo rublje na potocima jalžabetskog kraja. Drugi film “Ponos i dika jalžabetskog kraja” prikazuje običaje i slavlje pri rođenju djeteta, od čekanja poroda pa do krštenja i pugače tj. darivanja djeteta. Snimljen je 2018. godine, a sljedeće godine nastaje treći film “Tragovi jalžabetskog kraja” o brojnim običajima vezanim uz radove u polju i kod kuće. Četvrti film “Običaji čehanja perja u Jalžabetu. Lončari v Jalžabetu” snimljen je prošle godine.
