Da je bila njegova izvanbračna žena sve do smrti D. R. iz Ključa, varaždinski je Općinski sud presudio nakon postupka koji je pokrenula A. Š. iz Zagreba protiv djece pokojnika radi utvrđenja izvanbračne zajednice, sukladno sudskom rješenju rasprave o ostavini koja uključuje i djela Ivana Rabuzina.
Njihova izvanbračna zajednica, kako je navodila tužiteljica, počela je 1999. godine u Varaždinu, gdje su živjeli u iznajmljenom stanu do 2004., kada su se preselili u Zagreb u kojem su bili do prošle godine.
-O zajednici života govori i činjenica da smo s njegovim sinom dogovorili da mi stan na adresi Ulica J. S., koji je bio veći, prepustimo za stanovanje sinu, koji je već bio oženjen i imao jedno dijete te je planirao drugo dijete, a da se njegov sin i supruga presele u sinovljev stan na adresi T. Tako je sin dobio stan na adresi Ulica J.S, Zagreb, a on je svoj stan na adresi T., Zagreb, darovao meni, rekla je tužiteljica, naglašavajući da o izvanbračnoj zajednici postoje i brojni svjedoci, kao i poruke.
Ne osporavajući zamjenu stanova, a naglašavajući da su poruke bile prijateljske naravi, djeca pokojnika su osporavala da bi tužiteljica bila izvanbračna supruga njihovog oca.
-Tužiteljica da je imala prijateljsku vezu s ocem, koja se nikako ne može kvalificirati kao izvanbračna zajednica s obzirom da nije postojao kontinuitet veze, a niti su imali ekonomsku zajednicu opisanu u tužbi, naglašavali su tuženi.
U prilog tvrdnje da s pok. ocem tužiteljica nije imala ni ekonomsku zajednicu, tuženi su navodili njegovu evidenciju novčanih iznosa posuđenih tužiteljici za razvitak njezinog posla s Herbalife proizvodima, kao i o financiranju putovanja tužiteljice.
-Prema svemu navedenom, tužiteljica je ostala dužna ocu iznos od minimalno 329.600,00 kn te mu ništa od dugova nije vratila, a iz navedenog da je jasno vidljivo da nisu imali ekonomsku zajednicu. Također, otac je cijelo vrijeme do svoje smrti živio na adresi Novi Marof te u zajedničkom domaćinstvu sa svojom majkom, ukazivali su.
Tužiteljica je međutim ustrajala na tome da se život pokojnika stvarno odvijao u Zagrebu, zajedno s njom, gdje su imali zajedničke prostorije i zajedničku imovinu te se dogovarali o svemu.
-Čak i da nismo živjeli na istoj adresi, to da ne bi bila činjenica koja bi negirala postojanje izvanbračne zajednice, jer su u našem odnosu postojali svi elementi izvanbračne zajednice, i to ekonomska zajednica, zajedničko odlučivanje o svim bitnim životnim pitanjima i problemima, dijeljenje emocija jedno prema drugome i sl., naglasila je.
Tome u prilog, uz ostalo, navela je da je obiteljski zajedno ljetovala u kući na Unijama, a zajedno su odlazili na razna događanja vezano na lik i djelo slikara I. R.
Pokojni je u Ključu, kako je ukazala, organizirao grupe koje su dolazile na razgledavanje baštine pok. slikara, brinuo se o autorskim pravima koja je naslijedio iza oaca, radio je i organizirao izložbe, brinuo se o velikom opusu slika koje je naslijedio od svog oca i koje su sve do smrti bile pohranjene u Ključu, u obiteljskoj kući obitelji.
Sud je nakon saslušanja svjedoka i drugih dokaza zaključio da je između tužiteljice i pok. D. R postojala životna, emotivna i ekonomska veza koja je trajala duže vremena, svakako više od tri godine. Imajući u vidu sve te dokaze, sud je dakle istinitim i objektivnim ocijenio navode tužiteljice da su ona i pok vodili brigu jedan o drugome, zajedno privređivali i zajedno živjeli, dok su se neosnovnim i neprihvatljivim ukazali navodi tuženika kojima isti osporavaju kontinuitet veze.
