Knjjiževnik i književni prevoditelj Boris Perić nedavno je, objavio novu knjigu - Sirove priče, zbirku pripovjedaka i travestija posvećenih - siru. Iako je sir lajtmotiv ove neobično duhovite zbirke, Perićevi ogledi nipošto nisu vezani uz kuhanje i gastronomiju. Boris Perić u Sirovim pričama pripovijeda o vrstama sira na zanimljiv, inteligentan i duhovit način, pri čemu koristi raznovrsne forme, od detektivske pripovijetke do legende ili biografije uz, njemu svojstveno, poigravanje etimologijama.
- Priča započinje prije dosta godina, kad mi je jedan veliki proizvođač mliječnih proizvoda, kojem ime iz komercijalnih razloga ovdje ne bih navodio (a i nije iz Varaždina), ponudio da u jednom kulinarskom časopisu pišem priče o sirevima iz njihove tada aktualne ponude, a uglavnom su to bili francuski i talijanski sirevi. Nisu mi bila zadana apsolutno nikakva pravila ni ograničenja u pogledu sadržaja ili forme . Slučaj je htio da sam nešto prije u knjižari na tadašnjem bečkom Južnom kolodvoru (gdje, kažu, počinje Balkan) naletio na zbirku travestija Umberta Eca, koju sam do Zagreba smazao u cijelosti, toliko me oduševila. Nažalost te Ecove travestije u nas nisu nikad prevedene, ali da me je takav pristup oduvijek zanimao, jest. Naposljetku, moja stihovana romaneskna trilogija „Zagabrijel“ je puna takvih pošalica, a i moj bi se roman „Povratak Filipa Latinovića“ uvjetno mogao svrstati pod travestije. Forma travestije, koja je zapravo vrlo slobodna, jednostavno sama nalaže igranje s drugim formama i žanrovima, jer predložak je uvijek neko književno djelo ili neka priča vezana uz autora. Drugim riječima, dijalog i pisanje tuđim pismom, ali nikako parodija ili izrugivanje. Tako sam se, primjerice, u podugačkoj pjesmi „Gavran (i dvije lije)“ morao kao pijan plota držati Poeove poeme, ali i našeg, Šoljan/Slamnigovog prepjeva, kako bi stvar uopće uspjela. Naposljetku, dvije priče su izravno posvećene Ivanu Slamnigu, kojeg zaista smatram najduhovitijim pjesnikom kojeg je ova naša sumorna vukojebina ikad dala. Uzgred, posljednja priča, „Faterlant d.o.o“ nije samo nadahnuta Slamnigovom gastarbajterskom pjesmom „Mein Faterlant“, već je naslovom donekle i referenca na sumanute teorije zavjere čiji nas aktualni bukači, sjedili oni u Saboru, iza rešetaka ili na psihijatriji, između ostalog nastoje uvjeriti da nam je država samo firma, registrirana u Bruxellesu na ime Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića ili koga već. U filozofske rasprave ne bih ulazio, ali ima li boljeg dokaza o postojanju Svevišnjeg od rupa u siru? - rekao je ovaj hrvatski književnik i književni prevoditelj o svojoj zbirci - Sirove priče.
Ovaj rođeni Varaždinac, i u ovoj je zbirci jednu od priča posvetio rodnom gradu. U priči -Pođ’mo u magazin, poigrao se je sa slavnim pozivom iz Kalmanove operete - Grofica Marica.
-U zbirci ima jedna priča o Varaždinu, a županijski gledano, i jedna o Ludbregu. Naime, posljednjih me godina u mnogim razgovorima za varaždinske medije običavalo pitati kad napokon mislim napisati nešto o svom rodnom gradu, pri čemu se nažalost zaboravlja da mi se jedna stara pripovijetka („Heartland“), koju je i pokojni Joža Skok uvrstio u svoju antologiju „Garestinski gartlic rieči“, u cijelosti događa u Varaždinu, dok se u „Latinoviću“ opet vrlo intenzivno bavim djelom Miljenka Stančića. Bilo kako bilo, mislim da bi bio grijeh da se u „Sirovim pričama“ nisam spomenuo Imre Koppsteina iz Šiofoka i njegove glasovite operetne arije „Komm mit nach Varasdin“, koja se u istome već godinama šlampavo i ishitreno tretira kao gradski trade-mark, iako se Varaždin u njoj prikazuje kao posljednji pravi mađarski grad. Doslovce: „Ondje je čitav svijet još crveno-bijelo-zelen“. Jasno je da je u hrvatskom prijevodu „Grofice Marice“ taj stih izmijenjen do neprepoznatljivosti. E, sad, zašto junak moje priče pronalazi izgubljeni pornografski apokrif arije, to je već malo teže objasniti. No, kad smo već kod Varaždina i travestija, iskoristio bih priliko da spomenem kako moj dragi prijatelj, kolega i koautor mnogih zajedničkih radova Tomislav Pletenac i ja u ladici imamo i jednu zgotovljenu varaždinsku pučko-kriminalističku dramu, u kojoj napokon otkrivamo pravu istinu oko glasovitog varaždinskog požara, pa ako ovo slučajno čita netko iz kazališta, neka se ne ustručava pitati. Kao i uvijek, otvoreni smo za sve gadarije - poručio je Boris Perić, koji je najavio i varaždinsku promociju Sirovih priča već ove jeseni.
