Radi bolje integracije romske manjine u društvo, održan je sastanak u Međimurskoj županiji na čijem području ima najviše romskih naselja, ali i problema. Na njih je nakon sastanka, kojemu je bio nazočan niz dužnosnika na čelu s potpredsjednikom Vlade i ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem, ukazao domaćin, međimurski župan Matija Posavec, koji je izrazio dobrodošlicu u, kako je naglasio, najotvorenijoj, najhumanijoj, najsolidarnijoj i najtolerantnijoj sredini u Hrvatskoj.
-Županiju smo koja radi, koja proizvodi, koja stvara i često puta taj rad, rezultati proizvodnje, stvaraju žuljeve. Često puta ti žuljevi bole, ali ne bole od truda, rada i angažmana, nego bole od osjećaja nepravde.
A upravo je osjećaj nepravde jedan od onih osjećaja koje naši građani imaju uz život s romskom nacionalnom manjinom. Većinski narod je romsku nacionalnu manjinu prihvatio kao svoje sugrađane u Međimurju. I to po površini najmanjoj, ali najgušće naseljenoj županiji.
I svi oni žive svakodnevicu, a često puta u nekim situacijama nemoćno gledaju kako se pred njihovim očima zloupotrebljava sustav, kako se krše zakoni i kako za to nema nikakvih sankcija. Jer ako si radno sposoban, a ne želiš raditi nego primaš socijalnu pomoć, onda nešto u tom sustavu ne štima. Ako imaš djecu koju ne šalješ u školu, a osnovna škola je prema svim zakonima Republike Hrvatske obavezna, s time da je sve u toj škole besplatno, onda nešto u sustavu ne štima.
Ako živiš u socijalnoj pomaći i trošiš to na kocku, alkohol, kladionice i nikakve sankcije nemaš, onda nešto u tom sustavu ne štima. Ako gradiš kuću bez dozvola na zemljištu koje nije tvoje, već je u državnom, lokalnom ili privatnom, onda nešto u sustavu ne štima. Ako si u stanju mjesec dana na jednom poručuju stvarati divlje deponije, primiti 50 tona otpada, a nema nikakve kontrole, onda nešto u tom sustavu ne štima.
Kad pucnjavom iz vatrenog oružja, rafalnim paljbama, paljenim guma ili plastike, glasnom glazbom iz zvučnika, teroriziraš svoje susjede ili sumještane, a to ne prestaje, nego se ponavlja gotovo svaki vikend, onda nešto u tom sustavu ne štima. I ako to radiš bez ikakve odgovornosti i sustav ti to dozvoljava, netko to tolerira, a oni koji državi plaćaju u porez, to nemoćno nagledaju, onda ne štima sustav, a ne štima niti ta osoba ili te osobe koje to rade. Na taj način sami sebe diskreditiraju u životu i od tada više nisu ravnopravane, ne ispunjavaju se, nisu za traženje posla i za kvalitetan život, najprije sa samim sobom, a onda i sa svojim sugrađanima. I to je problem, to su izazovi i danas želimo vrlo jasno, otvoreno, iskreno, bez ubijanja reći kako radimo godinama na prijedlozima i na inicijativama, u nadi da će nam jednom doći bolje.
Republika Hrvatska već 30 godina provodi politike s ciljem uključivanja Roma u društvo, no uz sve nije osiguran zadovoljavajući stupanj. Još uvijek u romskim nasiljima ima i oružja, djeca odrastaju u visokorizičnom okruženju, gotovo svakodnevno se suočavajući s raznim oblicima nasilja, problematičnog ponašanjima, stopama nezaposlenosti, koja bez obzira što se poboljšava ona još uvijek je visoka, obrazovni rezultati su nedostatni.
Jesmo li krivo odredili prioritete, imamo li dovoljnu podršku i da razumijemo kompleksnost uzroka današnjih stanja, to su pitanja na koja tražimo odgovore. I što se tiče konkretnih stvari, vrlo otvoreno smo danas ministru ukazali na probleme da u nasiljima u kojima žive pripadnici romske stranice posljednjih godina je zabilježen porast sigurnosti izazova povezanih s nezakonitim posjedovanjem oružja, trgovinom i zloporabom opojnih sredstava te nasilja.
Dodatno li su se problema i nelegalne gradnje na uzurpiranom zemljištu i vlasništvu države - kakva se poruka šalje?
Osnovan škola je u Republici Hrvatskoj obavezna i nedovoljno se sankcioniraju roditelji koje djecu ne šalju u školu, koji ne opravdavaju izostanka i dopuštaju svakijako ponašanje djece. Korisnici socijalne pomoći ne svi, ali jedan dio tu naknadu nenamjenski troše, zbog čega imamo više članova obitelji koji su ovisni o socijalnim naknadama, a ta se ovisnost kao način života onda dalje prebacuje na buduće generacije i stvara jedan začarani krug.
Da ne govorimo o dovođenju raznog otpada, stvaranju divnih deponija, koje se često uklanja na trošak poreznih obveznika. I ono što tražimo, to je da se uključe sva romska djeca u obavezni vrtićki program od treće godine. Oni koji u ovom trenutku nemaju mjesta u vrtićkom programu da prođu u program predškole.
Ono što je u nas već sada postoji, već 12 godinai, da se ti pomagači, ti učitelji, ti ljudi koji rade s tom dječicom da se jednostavno uvedu u sustav ugovora na neodređeno a ne da im se svaki šesti mjesec raskida ugovor i onda u devetom mjesecu im se ponovno daje.
Da se uvedu platne kartice, danas u digitaliziranom doba to može napraviti, da se na tim karticama slijevaju sve pomoći na koje svaki ima pravo. Sredstva trebaju biti utrošena strogo namjenski, da se adekvatno sankcioniraju roditelji koji ne šalju svoju djecu u školu, pa čak i da se imenuje posebni skrbnik za isplatu dohotka za djecu, da se kontroliraju ta sredstva, da ona idu za djecu, a ne za neke druge stvari. Čak je naš prijedlog da se intervenira u mogućnost ovrhe socijalnih naknada osobama kojima je izrečene kaznene sankcije, da se jačaju školske stručne službe. Imamo nekoliko škola s pretežno učenicima romske nacionalne manjine.
Dakle, ministarstvo tu mora biti fleksibilnije u osiguravanju i psihologa i logopeda i pedagoga i svih onih stručnih osoba koje mogu pomoći lakšoj integraciji i svom onom lakšem vraćanju nastavnog plana i programa. Da se inspekcijske službe konačno očituju žele li raditi ili ne svoj posao i da se počne kažnjavati stvaranje divljih deponija jer kao zelena županija i uredna županija to ne želimo dozvoliti. Preduvjet je da se osnuje jedna grupa, jedna međuresorna skupina koja će imati mahom uključene predstavnike iz naroda, kao i predstavnike institucija koji žive i rade sa svim našim ljudima.
I tada mislim da ćemo napraviti vrlo brzo konkretne stvari, trenutno sugovornika i po mom osobnom dojmu u ovih sat i pol vremena koliko je trajao radni sastanak ja sam doista dobio jednu konkretnu i optimističnu percepciju da ga imamo u Božinoviću, koji sa svojim suradnicima zainteresiran za rješenja, zaključio je međimurski župan.
U nastavku je govorio Božinović, koji vodi povjerenstvo za uključenost Roma, koje postoji godinama, a bavi se pitanjima i problematikama romske populacije u Hrvatskoj.
-Kad govorimo o Romima u Međimurju oni su tu prisutni više od 200 godina. Čak i ranije jer postoje neki zapisi. To ističem kao činjenicu da ono što se u međuvremenu pojavilo kao problem ili ono na čemu treba raditi sigurno nije nešto što ćemo riješiti od danas do sutra.
Ali ono što sam čvrstog uvjerenja je da to možemo riješiti i da možemo krenuti i postaviti stvari na jedan drugačiji način. Sa mnom su ovdje danas, kao što je kazao župan, predstavnici nekoliko ministarstva i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dakle svi oni koji se između ostalog bave problematikom romske populacije i u Međimurju i u ostatku Hrvatske. Kad govorimo o Međimurju i ostatku Hrvatske ovdje je Roma ipak najviše i ovdje je najveći broj Roma koji žive u nekim segregiranim uvjetnima dakle u romskim naseljima.
Nigdje to nije u toj mjeri prisutno na području Hrvatske kao što je ovdje.
I naš cilj je da odgovorimo onome što bi se moglo postaviti kao legitimizacija i romske zajednice ali i većinske zajednice
Ovo je danas ja bih kazao početak razgovora. Slijedeći razgovor u istom ili proširenom sastavu sa svima uključenima iz općina i gradova i udruga poput Kalisare, organizirat ćemo do kraja ovog mjeseca i najkasnije početkom prosinca. Tu ćemo u jednom širokom krugu vidjeti kako i kojim smjerovima dalje.
Imamo činjenicu o kojoj govori župan da nam djeca ne završavaju osnovnu školu a da ne govorim o srednjoj školi. To je nešto što je problem za sve i to nije nešto što se može riješit ako se maksimalno ne uključe svi pogotovo lokalna zajednica, pogotovo lokalno izabrani dužnosnici pogotovo dužnosnici iz reda romske zajednice.
Danas sam poslao tri vrlo jasne poruke dok imamo djecu koja ne završavaju škole i dok imamo roditelje koji ne rade sve ovo drugo je zapravo samo posljedica. Dakle, mi ćemo s jedne strane postupati u svim ovim resorima uključujući i resor ministarstva unutarnjih poslova i ad hoc i promptno ali ništa od toga neće dati rezultate ako ne postavimo jasne ciljeve koje želimo postići.
Novaca, dame i gospodo, ima po svim osnovama mislim da ih je teško i na broju dakle, država samo iz svog proračuna je prošle godine izdvojila oko 15 milijuna eura, ministarstva imaju svoje fondove postoje fondovi na razini europske unije koje se može povući općine i grad i lokalna zajednica, dakle, fondova koji su usmjereni na spajanje socijalnih i regionalnih razlika a koje uključuje i naravno pitanje poboljšanja statusa.
uključenosti Roma nije hrvatski izolirani problem on postoji diljem Europe i postoji nekoliko zemalja koje su tu napravile ozbiljene iskorake. Postoji primjerice Španjolska, Portugal ili Finska u kojoj se omjer potpuno promijenio u korist velikog broja djece koja završavaju škole, velikog broja djece koja završavaju srednje škole i naravno djece koja kasnije studiraju i zapravo nalaze položaj, poziciju u društvu koja im po njihovim individualnim kvalitetama zapravo i pripada. To ne može biti posao nikog pojedinačnog i tu nekako loptanje ili socijala nešto riješila ili riješilo zavod za zapošljavanje ili riješila županija ili riješila država nas nigdje ne vodi. Ili ćemo raditi svi ili nećemo uspjeti.
Mi imamo činjenicu da je u ove godine u Međimurskoj županiji zaposleno ili izdano dozvola za 3200 i nešto stranih radnika. Poznato vam je, jasno vam je iz svega što možete čuti i vidjeti da nažalost, ali je to činjenica, najveći broj tih ljudi koji dolaze ovdje raditi poslove u Hrvatskoj rade na poslovima za koje je potrebna niska kvalifikacija. Svega, barem prema nekim zadnjim podacima koje smo imali u Zavodu i Ministarstvu rada svega nekih 6% su ljudi sa visokom spremanjem.
I sad imate situaciju da postoji ovdje relativno značajan broj ljudi koji se mogu angažirati, a ne moraju biti iz Nepala ili iz Afganistana ili ne znam od kuda. Otvara nam se pitanje integriranja ili integracije stranih radnika. Znači, trebate nekog iz Nepala koji treba doći u Hrvatsku jer postoji potreba i morate osmišljavati posebne projekte, programe njihove integracije.
A imate domaće stanovništvo koje može raditi taj posao koje treba samo malo jače, kvalitetnije integrirati. To nam je puno, ako hoćete jeftinije, ali to nam je puno važnije jer zapravo integriramo zajednicu koja živi tu sa nama, a koja u ovih 200 ili ne znam još koliko godina nije bila kvalitetno integrirana. Ako nešto treba ili mora početi s nama kad govorimo o toj kvalitetnijoj integraciji, neka počne.
Mi smo za to spremni i mi ćemo na tome raditi. Ponavljam, neće to biti rezultat u preko noći, ali moramo postaviti isto. Jer iz godine u godinu, iz dana u dan ponavljati jedne te iste priče nema neke velike koristi.
Ja sam, kao što sam kazao na ovom mjestu, naslijedio potpredsjednicu Vlade, gospođu Šipraga, i moj je zadatak, interes i ambicija da ovdje postignemo i da postižemo daleko bolje rezultate. Dakle, ne može nitko reći da nema sredstava, da nemamo resursa. Možemo zaposliti više ih pomagača ili ne znam ja kojih sve službenika, ali nije to ogroman problem.
To je nešto što je riješilo, ali moramo se time baviti. Ja sam kazao i predstavnicima romske zajednice, i ovdje i prošli tjedan u Zagrebu na sastavku. Njihova zadaća je kako što više djece dovesti u poziciju da završavaju školu, koja moraju završiti.
I druga njihova zadaća je kako roditelje ohrabriti, motivirati da rade i zarade. Ako postoji sustav u kojem netko samo iz raznih vidova socijalnih davanja može dobiti više novaca nego da je na tržištu rada, slažem se da to nije dobro. Ja se s tim upoznajem i u tom smislu ćemo mijenjati stvari ako treba, a vjerojatno će trebati i kroz zakone koji te stvari omogućavaju
Ovo pitanje se mora rješavati, po meni ono mora biti prioritetno svima koji ovdje su izabrani i koji rade u interesu zajednica. Dakle, to je nešto što bi trebalo biti prva točka dnevnog reda svakog sastanka koji je posvećen boljiku života i rada u Međimurskoj županiji. Ja mislim da je više ili manje svaki sastanak posvećen tome. Dakle, osposobljavanje, obrazovanje djeca moraju biti u tim preškolskim programima u najmanju ruku radi socijalizacije i u najmanju ruku da nauče hrvatski jezik. Jer tu su naša djeca. Djeca odavde iz Međimurja. Moraju znat hrvatski. A ne možemo nakon 200 godina otkriti da nam je problem jer ne govore svi dobro hrvatski. Moraju govoriti kako bi ih pripremili za školu. Moramo ih poticati tu. Moramo raditi s roditeljima. Postoje tu dva centra socijalna na razinu županije. Jedan u Čakovcu, drugi u Prelogu. Znamo i što se događa kad roditelj i zajednica nema dovoljno vremena da se bave s djecom. Onda nam se događa svašta. Od vršnjačkog nasilja pa nekih drugih stvari koje neću upuštati.
Dakle, grade se kapaciteti za vrtiće nekih novih tisuću mjesta. Dijete, bilo koje grupacije, uključujući romsku, moraju ići u vrtiće. Sve je besplatno. Toplo. Plaćena hrana, obrok.
I to je nešto na čemu se moramo puno jače integrirati. To nije nešto sa čime se može baviti ministarstvo ovo ili ministarstvo ono. Nije Zagreb taj koji radi sa tom djecom ili sa tim roditeljima da djeca idu u vrtiće. Pogotovo da to ne radi policija. Problem je zajednički. Ako svako tu bude veslao u ritmu koji će biti i koji ćemo mi odrediti na razini ovog povjerenstva, onda ćemo doći do cilja, zaključio je Božinović nakon čega se krenulo u obilazak romskih naselja.
