Gosti književnog piknika u Varaždinu 23. lipnja bit će pisci iz Njemačke, Finske, Ujedinjenog Kraljevstva, Cipra i Austrije: Andreas Timotheou, Stefanie Sargnagel, Steven J. Fowler, Daniela Seel, Ulrich Schlotmann, Kristina Posilović i Suvi Valli, udruženi o organizaciju Crowd. Autobus s piscima krenuo je na trotjednu turneju kroz Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju i Bugarsku, a u Varaždinu će se održati u Šetalištu Vatroslava Jagića, od 13 do 15 sati, nasuprot pubu Medina Škrinja. U slučaju kiše program će se održati u Medinoj Škrinji. Razgovarali smo s jednim od gostiju – Ulrichom Schlotmannom.
– Kad ste odlučili da ćete postati pisac?
– U ponedjeljak 9. travnja 1986. Bio je djelomično oblačan i vjetrovit dan.
– Što Vam je najteže u spisateljskom poslu?
– Pretpostavljam da mi je najteže završiti nešto i ne započeti nešto novo.
– Koji su pisci najviše utjecali na Vas i zašto?
– Na mene su najviše utjecali autori koji mi se nisu sviđali, zato što su me tjerali u plač.
– Treba li književnost biti angažirana ili ne bi trebala imati utilitarnu funkciju, biti “probitačna”?
– Neki kažu jedno, neki kažu drugo.
– Pišete li prema nekakvom planu ili ste više impulzivni?
– Najprije imam nejasnu ideju i – kako vrijeme prolazi – budem prilično zadovoljan rezultatom.
– S kojim biste poznatim likom iz knjige izašli na spoj?
– S Isusom iz Biblije.
