Na Sceni Rogoz HNK Varaždin u nedjelju, 11. veljače na rasporedu je nova premijera: predstava "Kisela krv" redateljice Marine Pejnović.
Ovo je treća predstava koju ova redateljica režira u varaždinskom HNK, nakon predstava “Nema života na Marsu”, koju je varaždinska publika odlično prihvatila, te mjuzikl “Glazba srca mog”.
- Nova premijera HNK Varaždin: što donosi predstava "Kisela krv" redateljice Marine Pejnović?
Intendantica HNK Varaždin Senka Bulić ističe kako joj je jedan od ciljeva postavljanje novih tekstova te promoviranje mladih autora na kazališnim daskama u Varaždinu.
- Zato mi je drago što mogu najaviti još jednu praizvedbu u varaždinskom kazalištu, posebno zato što se radi o mladoj, talentiranoj osobi, međimurskoj dramatičarki Ivoni Marciuš koja je napisala izvrstan tekst o tri generacije međimurskih žena. To je snažan, poetičan, autentičan materijal. Osobne priče, ali zajednička tema, o modelu koji stvara okrutne navike prema ženama. Htjela sam i da to radi Marina koja je u zadnje vrijeme radila niz velikih projekata na velikim scenama pa mi se činilo zanimljivim ponuditi joj rad na ovakvom tekstu, u intimnijem, komronijem prostoru. U podjeli su naše tri odlične glumice, Ljiljana, Barbara, Dea koje hrabro iznose veliku temu - istaknula je Bulić.
Autorica teksta po kojima je rađena predstava istaknula je kako je "Kisela krv" obračun tri generacije žena iste obitelji – Mame, Bake i Unuke sa traumama iz prošlosti.
- To je vrisak koji se probija kroz godine i godine nasilja, patrijarhalnih obrazaca koji su dovedeni do ekstrema i dani kroz ritualni, krvavi običaj jedne međimurske obitelji – svinjokolju. Intima triju žena ispoljava se kroz ispovijesti čijih se priznavanja i same boje, ali još više – boje se onoga što bi sve moglo izaći kada se ona jednom izgovore, a da toga nisu ni svjesne. Unukina potraga za odgovorima i krivcem ovdje predstavlja specifičan izvedbeni okvir koji se puni ritualom, ispovijestima i krikovima – ostavljajući otvoren prostor za to je li bilo što od navedenog zapravo donijelo konačne odgovore. I jesu li oni, na kraju svega, zapravo važni - istaknula je Marciuš.
Redateljica Pejnović ističe kako se radi o poetskoj drami koja govori o povratku u traumatično djetinjstvo.
- U predstavi pratimo tri žene različitih generacija iz iste obitelji. One su živjele prvo jedna po jedna, a potom zajedno, na međimurskom selu, opterećene nasljeđivanjem šutnje o nasilju u obitelji. Ovo je predstava o transgeneracijskom nasilju na koje se šutke pristaje. No to ih i emotivno razara pogotovo kad nasilje ne staje na njihovoj generaciji, već se nastavlja s Bake na Majku na isti način jer se drugačije ne zna. Unuka od nasilja pokušava pobjeći odlaskom, pokušajem da drugačijim izborom života od Majke i Bake zaboravi na sve. Isključi se. No bijeg joj ne pomaže - otkriva Pejnović i dodaje kako drama počinje njezinim povratkom na mjesto višegodišnjih zločina, povratkom doma, povratkom u jezik koji godinama ne govori.
- Ovaj put primorana, zbog naglo preminule obitelji koja je zaspala u noći kolinja puštanjem plina. Namjerno ili slučajno? Svojim povratkom i suočavanjem preko pospremanja stvari u prostoru emotivno opterećenih što lijepim sjećanjima što traumama budi duhove majke i bake te konačno ne bježi, već se suočava. Ona iz suvremenog pogleda na muško-ženske odnose ne sudi, već pokušava shvatiti. Time nam nije ideja osuditi prošle generacije gledano na njihove živote iz sadašnjeg trenutka, već uzeti si za pravo živjeti drugačije, prekinuti zavjet šutnje i shvatiti da je već i postavljanje pitanja o problemu rješenje, možda i bitnije od razrješenja. Jer mrtvi nam odgovor ne mogu ponuditi izvan onog čega se sjećamo - ističe redateljica i dodaje kako u Ivoninom tekstu naslonjenom na monologe i poeziju Majke i Bake nije bitan u tolikoj mjeri sam sadržaj priča, već poetski iznesene sličice koje su tragovi sjećanja.
- Upravo takav izraz omogućuje snovitu režiju svakodnevnog uzvišenog na ritualno. Jezik predstave, glazba (međimurske popovke), kostimi (hipertrofirani elementi nošnje), hrana i događaji (kolinje, fašnik) uronjeni su u međimursku tradiciju. Sve to ovu dramu čini rijetkim suvremenim kreativnim izrazom na dijalektu - istaknula je Pejnović.
