Bili mi ljetoljupci ili ljetomrzsci, svjesni smo da ljetne vrućine i sparine donose svima pomalo neugodnu pojavu – instant hlađenje u obliku nevremena praćenog kišom i grmljavinom pa i tučom.
Od nekada je ta moćna prirodna pojava izazivala nelagodu i strah kod ljudi pa su tako nastala i praznovjerja vezana za nevrijeme. Tako su, u neka prošla, više skrušena i pobožna vremena, kako bi se otjerali olujni oblaci, u našim krajevima zvonila crkvena zvona, a kako saznajemo iz etnografskih podataka sakupljenih i objavljenih od strane Gradskog muzeja Varaždin, postoje zabilježeni podaci da su se crkve i kapele baš zato gradile na povišenim mjestima i brežuljcima kako bi se zvuk crkvenog zvona što više širio okolnim krajem i tako ga zaštitio od udara groma ili tuče.
Također, osim zvona, dobošaru je isto pripala uloga otjerivača zlih sila nošenih crnim oblacima tako da je udarajući u doboš prolazio selom kako bi zvukom doboša otjerao olujne oblake, a za vrijeme nevrijemena mnogo se molilo. Kako doznajemo, spomenuti običaji zabiježeni su u selu Rinkovec, Maruševec i Kučan Gornji.
No, postojalo je još metoda u obrani od mračnih nevremenskih sila što pokazuje koliki je bio strah ljudi od istog. Primjerice, s ciljem zaustavljanja nevremena ili tuče, u kućnom se ognjištu palila puškica dok se u dvorište ponekad bacao lopar - drvena lopata za polaganje kruha u peć, greblica – pomagalo za razgrtanje žeravice i ožeg – pomagalo za vađenje lonaca iz peći. Isto tako, palila se svijeća koja se posvetila na Svijećnicu ili na prošćenju, a u nekim se našim selima iz kuće bacala voda na dvorište kako bi se led rastopio i pretvorio u kišu.
Na sreću, nakon nevremena i kiše uvijek dolazi sunce, a često i duga koju su naši stari tumačili kao trenutak kada Bogorodica pije vodu, dok se na temelju širine duginih boja predviđala plodnost godine.
Poznato je da su prirodne pojave oduvijek u ljudima izazivale strahopoštovanje jer su ljudski životi i aktivnosti ovisili o njima, a ono što im je bilo nepoznato protumačili su na svoj način. Tako je, osim spomenutih prirodnih pojava, Mjesec oduvijek bio posebno intrigantan čovjeku upravo zbog svojih jakih i zagonetnih sila koje utječu na prirodu i čovjeka. Njegova pojava na nebu oduvijek je raspirivala maštu ljudi zbog čega su se ispredale mnoge legende, priče i praznovjerja.
Tako je bilo i u ovim našim krajevima gdje se u vrijeme mlađaka posebno pazilo tko ulazi u kuću. Kada bi u kuću dolazila nepoznata osoba, netko od ukućana morao ju je presresti i prvi započeti razgovor. Također, kada bi se na nebu ugledao mladi Mjesec vjerovalo se da je poželjno u džepu nositi češnjak ili glog za zaštitu od vještica iliti coprnica, koje tada i za vrijeme punog Mjeseca imaju posebnu moć.
Međutim, pojava mladog Mjeseca u nekim je krajevima praćena optimističnijim vjerovanjima i nadanjima, pa se tako vjerovalo da mlađak 'peneze nosi' stoga je tada valjalo uvijek imati nešto novaca u džepu i na dvorištu se obratiti Mjesecu s riječima: 'Falen Isus i Marija! Mesečec mladenčec pomladi mene kak si sam sebe! Dok do tebe kačica dopuzi, mene nek glavica ne zaboli' nakon čega se tri puta viknulo ijuju.
Općenito, mjesečina se nije smatrala osobito dobrom pojavom jer 'krade' san, pogotovo puni Mjesec, dok je u nekim našim krajevima, kao što je Šaša, postojalo vjerovanje da donosi lijepo vrijeme za razliku od polovičnog, mladog Mjeseca okrenutog kracima prema dolje, koji prema vjerovanju donosi kišu.
Vjerovali mi u silu ovog tajanstvenog zemljinog pratioca ili ne, jedno je sigurno – privlačna sila Mjeseca utječe na morske mijene – plimu i oseku. Ako to uzmemo u obzir, ne bi li stoga Mjesec mogao imati utjecaj i na cjelokupnu prirodu i njezin živi svijet kojem pripada i čovjek? Kako god, ne zaboravite za sljedećeg mladog Mjeseca imati pokoji novčić u džepu pa tko zna...
