Nakon Božića, slijedila je proslava Nove godine, a običaji vezani uz te dana obilježavali su čestitari. Oni su započinjali već pojavom prvog mraka na Staro leto, a potrajali su kroz čitavu noć sve do zore.
- Djevojke i mladići, žene i muževi obilazili su selom pjevajući čestitarsku pjesmu, ponekad uz pratnju tamburaša. Mladež je Novu godinu dočekivala uz pjesmu i ples u prostranijim seoskim kućama. Točno u pola noći svirači bi zasvirali božićnu pjesmu “Narodi nam se kralj nebeski”, a svi okupljeni bi je pjevali - navodi etnolog Tibor Martan. I na Staro i Novo leto nekad se dobro jelo, a hrana se pripremala po posebnim pravilima.
- Na stolu se obično našla svinjetina i druge razne prerađevine od svinjskog mesa, od svinjskih sušenih kožica, nogu, repa, ušiju te svježeg srca i jezika priređivala se i kuhala hladetina. Zajedno s kiselim zeljem kuhao se suhi buncek, a kiselo zelje znalo se i dinstati s crvenim lukom, češnjakom, paprom, crvenom paprikom i lorbekom, odnosno lovorom. Uz dinstano kiselo zelje posluživalo se kukuruzne žgance, druzgani krumpir i krvavice, odnosno čurke. Redovito se pripremalo i sarmu za koju se vjerovalo da je najbolja onda kada se pritopi za jelo po deveti puta. U sarmi se također nastojalo kuhati nešto od suhog svinjskog mesa, najčešće komad špeka ili par suhih kobasica. Uz pečeno svinjsko meso i meso z banjice jela se cikla koju se ponekad znalo dodatno začiniti češnjakom i sjemenkama komina.
- Prednost svinjskom mesu davala se zbog vjerovanja da je uvijek potrebno gledati prema naprijed, a ne unatrag. Svinja svojom njuškom uvijek gura i gleda prema naprijed dok se perad uvijek vraća unatrag i svojim nogama uvijek razgrće iza sebe - objašnjava Martan.
