Kuća Josipa Juraka u Ulici Josipa Pupačića već je dobro poznata brojnim Varaždincima.
Ovaj svestrani umjetnik svoj je dom tijekom godina, ukrašavajući vanjske zidove mozaicima od keramičkih pločica, pretvorio u umjetničko djelo koje nerijetko dolaze razgledati njegovi sugrađani. A sada im je pripremio nešto novo.
- Ostalo mi je pločica još od izrade mozaika za fasadu, a budući da sam već čitavu kuću opločio mozaikom, nisam se htio ponavljati i odlučio sam napraviti nešto drugo, novo... - rekao nam je Jurak pokazujući impresivnu skulpturu pisanice ispred svoje kuće.
Novi je projekt započeo izradom postolja od armiranog betona veličine 200×200×20 cm.
- U središtu je vertikalna cijev na koju sam montirao klizni prsten i napravu s priključcima za montažu pokretne šablone koja služi za određivanje zakrivljenosti zidova. Duljina velike osi je 250 cm, a male osi 180 cm. Zidovi pisanice su izgrađeni od šupljih blokova cigle veličine 50×20×10 cm, a unutar pisanice betonirao sam dva podesta za lakše zidanje, zbog zakrivljenosti. Pisanica je zatim ožbukana i na kraju ukrašena pločicama, odnosno ornamentima – pojasnio nam je.
- Čar u svemu tome je da ja i dalje koristim pločice, ali sada kao skulpturu. No, išao sam s tom idejom da se i pisanica uklapa u ambijent. Kao i uvijek, iskoristio sam ono što drugima više ne treba, da se iskoristi, ne baci, i da produžim život tim materijalima. Zahvaljujem i tvrtki Leier za ciglu, tvrtki Vitos za pločice te obitelji Vojnović-Šeliga - napomenuo je Jurak.
Izrada pisanice trajala je oko tri mjeseca.
- Bila je gotova u jesen prošle godine, ali još sam trebao fugirati i sve "finiširati" tako da je sada, taman pred Uskrs, spremna za razgledavanje – istaknuo je.
Upitali smo ga i odakle mu inspiracija za skulpturu.
- Sveti Augustin je već u 5. stoljeću rekao da je jaje simbol Kristova uskrsnuća, no običaj darivanja jaja o blagdanu Uskrsa počeo se širiti mnogo kasnije, i to među kršćanima na selu. Oni su ta jaja bojali prirodnim bojama. Običaj je zatim prihvaćen i u gradovima pa su pisanice dobivale i nove šare. Moja pisanica ima osam ornamenata, među njima je i jedan koji prikazuje želje djece i mladih, kao što su moja unučad. Ova pisanica je odraz njihovih želja – odgovorio nam je sugovornik.
Josip Jurak rođen je 1937. godine. U mladosti se bavio atletikom, studirao je teologiju, a diplomirao na Fakultetu organizacije i informatike. Bavi se i slikarstvom te je dugogodišnji član Likovnog udruženja Varaždin. Postavljanje pločica nekad mu je, uz redovan posao, bio dodatan izvor zarade, a otpadni materijal iskoristio je u svom stvaralaštvu. No, ni u svojoj 87. godini ne namjerava mirovati.
- Pripremam izložbu u školi u Svetom Iliji, odakle sam rodom. Imam dosta portreta tamošnjih učitelja pa ću tamo prikazati svoje slike. Što se tiče mozaika, nemam baš više planova, jer u ovim godinama ni stabilnost više nije kao prije, ali što se drugih likovnih djela tiče, imam posla preko glave. Već me i moja djeca zezaju kad ću napraviti njihove portrete – uz smijeh je poručio za kraj.
