Varaždinske vijesti poslale su nedavno dopis Gradu Varaždinu s pitanjem jesu li se koje organizacije i institucije s područja Varaždina ili Varaždinske županije prijavile na „Poziv za dodjelu potpora programima koji potiču razvoj publike u kulturi u Republici Hrvatskoj za 2017. godinu“, koji je raspisalo Ministarstvo kulture RH, pa nam je Grad Varaždin odgovorio da su se javile sve gradske institucije u kulturi.
Međutim, izgleda da je tu došlo do komunikacijske greške ili nekoga drugog nesporazuma, jer je za neke gradske kulturne institucije to prvi glas. Naime, iz Gradske knjižnice Varaždin i Galerijskog centra Varaždin odgovorili su nam da se nisu javljali, Gradski muzej se javio projektom, dok nam HNK i Koncertni ured još nisu dostavili informacije.
(Ne)zainteresirani za kulturu
Prema istraživanju Eurostata objavljenom u rujnu Hrvatska je na dnu ljestvice po zainteresiranosti njezinih građana za kulturu, pa ni stanje u Varaždinu nije puno bolje iako zasigurno jest iznad hrvatskog prosjeka.
Možete li zamisliti da se danas neki koncert Varaždinskih baroknih večeri održi u ljevaonici?
Teško, ali u sklopu 5. VBV-a u hali u kojoj se lije željezo organiziran je koncert zbora Ivan Goran Kovačić pod vodstvom profesora Kranjčevića. Ili da danas tisuće radnica Boxmarka na sat vremena ugase strojeve da bi slušale Enesa Kiševića kako im govori poeziju kao nekad u Varteksovom pogonu? Građanska kultura, u koju spada i izvaninstitucionalna kultura, prije nekoliko desetljeća bila je neizostavna u razvoju osobnosti stanovnika, potvrdili su nam ranije u razgovorima umjetnici kao što su slikar Živko Toplak ili pjesnik Enes Kišević.
Razlog zbog kojeg je Ministarstvo kulture raspisalo natječaj za programe koji potiču razvoj publike u kulturi je taj da nam je svima što se tiče kulture voda došla do grla, a uzrok je najbolje detektirao Živko Toplak.
– Kapitalizam, koji smo objeručke prihvatili, kojem je poznat samo profit, ne dozvoljava razvoj. Mislim da je nemoguće da se ponovi situacija kao nekad, a i kultura sve manje zanima ljude – komentirao je slikar u jednom razgovoru negodujući i jer je satnica kreativnih predmeta u školama, kao što su glazbeni ili likovni, svedena na minimum.
Međutim, ravnatelj knjižnice Mario Šoštarić, kao i ravnatelj Koncertnog ureda Rajmond Rojnik, upozorili su nas da su se njihove institucije javile na druge programe u sklopu kojih potiču razvoj publike u kulturi. Međutim, Glazbena mladež je iskoristila povezanost s Koncertnim uredom pa je također prijavila projekt.
Gradski muzej Varaždin, koji je posljednjih godina na samom vrhu po posjećenosti muzeja u Hrvatskoj i svako malo organizira neki edukacijski program, bilo da je riječ o tematskim radionicama u sklopu izložbi, predavanjima u Herzerici ili cjelogodišnjem projektu MIŠ u kojem surađuju s osnovnim i srednjim školama, javio se također na spomenuti program.
- Prijavili smo projekt pod nazivom Animirana karta o povijesti Varaždina i utvrde Stari grad. Program se odnosi na stalni postav Kulturnopovijesnog odjela GMV-a u Starome gradu, koji bi se upotpunio novim sadržajima, ponajprije vezanima uz povijest varaždinske utvrde i njezinih vlasnika, predstavljenih kroz animiranu kartu, koja bi posjetiteljima omogućavala tematsko-kronološki i povijesno utemeljeni pregled događaja i osoba od ranog srednjeg vijeka do sredine 20. stoljeća.
Realizacija programa uključuje pripremu sadržaja/teksta i poslove lekture i prijevoda na engleski jezik, izradu videa s 3D animacijom i nabavku četiri opremljena osobna računala, što ukupno iznosi oko 93.000 kuna - odgovorili su nam iz muzeja.
Priznali su da ne znaju što očekivati od jer je ovo prvi put da se raspisao ovakav natječaj. Sve u svemu, informacije su kontradiktorne. Zbunjujuće je to što s jedne strane imamo statističke podatke koji govore o poraznoj posjećenosti, zbog čega su ljudi koji rade u području kulture u opasnosti da ih se proglasi neradnicima, a s druge strane ti nam isti ljudi pokazuju da pišu projekte i rade na odgoju publike.
Kultura nije skupa
Po svemu sudeći, ako je vjerovati Nori Krstulović, redateljici i vlasnici portala ‘’Teatar.hr’’, istina je negdje u sredini.
– Hrvatske kulturne institucije i nezavisna scena jako puno rade i proizvode. Problem je u tome što besplatne manifestacije (od Noći kazališta do Noći muzeja) ne čine ništa da publiku koja dođe tu jednu noć, ne zadrži za ubuduće, ne objasni joj da kulturna događanja nisu toliko skupa. Nažalost premalo se radi na suradnji institucija i postojeće publike, a kamoli na odgoju novih publika – objasnila je prošli tjedan u televizijskom prilogu HRT-a, gdje su naglasili i da situacija nije ista u Zagrebu i manjim gradovima poput Varaždina.
Primjerice, navode, kazališta u manjim gradovima uglavnom su puna i oni imaju problem s premalom kulturnom ponudom. Zagreb je specifičan primjer gdje ima previše događaja, pa ljudi ne znaju selektirati, dodali su. A kako bi onda oni objasnili zašto se, primjerice, u Galerijskom centru Varaždin, koji svaki tjedan izbacuje neki kulturni sadržaj, nerijetko na otvorenju pojavi svega nekoliko posjetitelja.
Čini se da je svaki pokušaj da se jednoznačno definira problem posjećenosti i razvoja publike osuđen na neuspjeh i da se trenutačno laici koji bi željeli shvatiti problem moraju zadovoljiti apstraktnim objašnjenjima Ministarstva kulture.
– Pod pojmom razvoja publike podrazumijevaju se aktivnosti koje se poduzimaju da bi se, dodatnom potporom, poticalo sudjelovanje u kulturi i umjetnosti, ispunile potrebe i interesi postojeće publike te stvorila nova publika. Podupiru se programi koji omogućuju dostupnost i približavanje umjetnosti i kulture potencijalnoj publici, senzibilizirajući je općenito za područje umjetnosti i kulture, te osposobljavaju za pozitivan pristup svim vrstama umjetnosti i kulture koristeći različite metode, prakse i iskustva iz područja kreativnoga obrazovanja, medijacije i komunikacije putem digitalnih platformi – opisano je u pozivu.
Kontradiktorni pokazatelji posjećenosti
Zbunjujuće je to što s jedne strane imamo statističke podatke koji govore o poraznoj posjećenosti, zbog čega su ljudi koji rade u području kulture u opasnosti da ih se proglasi neradnicima, a s druge strane ti nam isti ljudi pokazuju da pišu projekte i rade na odgoju publike
