Siniša Car već se iskazao kao osebujna ličnost, a sada će njegovi Varaždinci iz prve ruke moći doznati ponešto o životu i razmišljanjima varaždinskog liječnika tijekom dugih pet godina koje je proveo radeći kao liječnik opće prakse na jednom od naših najljepših otoka. "Mljet, sadržaj sreće" naslov je zbirki kolumni koje je pisao nadahnut jednostavnošću i ljepotom življenja na sunčanom otoku, a koje je objavljivao dubrovački portal DuList. Kolumne su pretočene u zbirku objavljenu početkom prosinca, a prva promocija knjige održana je sredinom mjeseca u Dubrovniku. Siniša Car ove se godine "vratio na sjever" te danas ponovno radi kao kardiolog u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu te vikende najčešće provodi u Varaždinu s obitelji, prijateljima i crkvenim zborom. Druga promocija knjige održat će se u Varaždinu u utorak, 28. prosinca, s početkom u 19 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici "Metel Ožegović". Knjigu će predstaviti glavna urednica DuLista dr. sc. Barbara Đurasović, doc. art. mr. art. Sofija Cingula i autor, a glazbeni dio začinit će varaždinski vokalni ansambl Nonet Donum i maestro Višeslav Jaklin.
Imate li tremu pred promociju svoje knjige u rodnom Varaždinu? Što bi Varaždince moglo najviše zanimati o Vašim doživljajima s Mljeta? Što Vas obično o tome pitaju rodbina, prijatelji, znanci...
Nemam tremu! Po reakcijama prijatelja i poznanika očekujem da će se skupiti dosta ljudi. Možda zaluta i netko koga sama priča interesira, iako sam više ne nalazim u njoj ništa uzbudljivo niti neobično. Radi se samo o životu na mjestu gdje bi drugi voljeli živjeti, a sada, poslije svega, vidim da se radi o običnom životu i radu na običnom mjestu koje je samo "neobično" lijepo! Svi me pitaju o tim famoznim zimama na otoku, jer ljepotu ljeta uz more svi poznaju, no ne znaju da sam zime zavolio zbog odlaska turista i prestanka ludila turizma, te konačne mogućnosti vlastitog godišnjeg odmora s odlaskom na sjever. Znate, volim ovaj grad. Više nego kada sam iz njega otišao. I to višestruko, ako ljubav ima kvantitetu, pa kad se vikendom u njega vraćam iz Zagreba obuzme me nježnost od ljepote koju sam si uskratio posljednjih godina.
Kako ste se kao kontinentalac osjećali dolje među južnjacima. Rekli ste negdje da Vam je Vaša ekstrovertiranost pomogla da se brzo uklopite, ali jesu li do izražaja nekad dolazile i razlike u mentalitetu?
Ja sam samo deklarativno ekstrovertiran. Uglavnom vrijeme provodim sam i nije me baš lako izvući na neko druženje, ali kad me se uspije dobiti, dajem se bez zadrške. I na Otoku (s veliko O) sam se više držao doma, uz knjigu, pisanje, klavir i buljenje u strop. Kako je u selu otvorena samo jedna birtija, nisam niti u nju baš zalazio jer su u njoj uvijek bili isti ljudi. Prestali su me s vremenom pozivati na druženja. Mislim da je moj društveni angažman, onaj glazbeni sa zborom i klapom uspio polučiti uspjeha u prilagodbi na novu okolinu. "Prišmajhlal" sam se južnjacima pjesmom, naročito onom liturgijskom. Različiti smo mentalitet, no onaj otočki, pa i dubrovački je različit od recimo splitskog, bliži nekom kojeg mogu lakše probaviti. Malo me je nervirao taj patos "more, maslina, škoji, stina..." iz klapske glazbe no sad ja na isti način demonstriram lokalnu pripadost s "bregima, brajdama i goricama". Shvatio sam jednom tamo na otoku da ukorijenjenost uopće nije za baciti. Mislio sam da sam građanin svijeta, a doživio sam ekstazu kad sam se ponovno učlanio u Gradsku knjižnicu Varaždin i ponovno zapjevao u katedrali.
Kako je na Vas, na Vaša razmišljanja o životu, ali i o medicini, utjecala pandemija? Odjednom su medicina i zdravlje postale glavne vijesti i to već tako traje gotovo dvije godine. U kojoj mjeri pratite vijesti vezano za koronu i kako gledate na situaciju - jesu li mjere koje imamo dobre?
Mene nekako ta pandemija zaobilazi. Na Otoku sam ju izbjegao, a za sada sam cijelo vrijeme na kardiološkom radilištu i još čekam da me pozovu na ispomoć na COVID odjel. Dva puta sam u skafanderu implantirao COVID pozitivnim bolesnicima elektrostimulator i tjedan dana sam bio konzilijarni doktor na COVID odjelu. Ono što čujem jest da su teže bolesni i umiru necijepljeni i uopće ne mogu shvatiti kako netko može koristiti ovu groznu situaciju kao politički program za neke “alternativne” načine borbe protiv pandemije, osim ove koju aktualno imamo i koju smatram najboljom. Najboljom iz razloga što ju vode ljudi koji se time bave i poznaju problematiku. Ja se njom ne bavim jer mi nije uža struka i stoga ne mogu donijeti neki sud. Suludo je, što neke političke opcije misle dati odlučivanje o tom problemu narodu u ruke. Uopće, ideja da netko može imati “mišljenje” o pandemiji, a da nije usko medicinski potkovan, je šarlatanstvo. Kompleksnost medicine utemeljene na dokazima, kliničkim ispitivanjima i njezino tumačenje je izazov i za medicinare, a kamoli za ljude koji o tome nemaju pojma.
