Kad su čuli da su izabrani među ekipu koja će predstavljati hrvatsku knjigu na Međunarodnom sajmu knjige u Frankfurtu, mnogi mladi autori koji su se našli među odabranima, nisu mogli vjerovati, jer do sad je Ministarstvo kulture uglavnom u Frankfurt slalo poznate pisce, s debelim književnim stažem. Među odabranima bila je i varaždinska književnica Iva Tkalec, od koje smo iz prve ruke saznali kako je bilo na jednom od najvećih književnih festivala na svijetu i koji su bili kriteriji za odabir autora.
Kad su čuli da su izabrani među ekipu koja će predstavljati hrvatsku knjigu na sajmu u Frankfurtu, neki autori nisu mogli vjerovati. Kako ste se Vi osjećali, koja je bila prva reakcija?
Sreća. Neizmjerno mi je drago da sam bila među „odabranima“ za predstavljanje Hrvatske u Frankfurtu. Nismo mogli vjerovati zato što je koncept gostovanja autora u Frankfurtu poznat. Ipak, izgleda da je ovaj potez bio prilično uspješan i dobrodošao. Na našoj književnoj sceni ima mnogo mladih izvrsnih autora. Neki od kriterija bili su i angažman na promicanju književnosti u lokalnim sredinama. I kolege koji su sa mnom bili u Frankfurtu vrlo su aktivni u svojim sredinama. Vjerujem kako je ovim potezom poslana i svojevrsna poruka o nužnosti uključivanja u aktivnosti vezane za kulturu na lokalnoj razini, ali i na nacionalnoj razini. Nesumnjivo se formira nova generacija mladih i aktivnih autora kojima književnost predstavlja više od dobrog teksta i recenzije u novinama.
Kako je bio koncipiran nastup vas mladih autora, kako su izgledale promocije vaših knjiga?
Svatko je od nas imao svoju zasebnu promociju. Razgovarali smo o knjigama, književnosti, pisanju, čitali, odgovarali na pitanja... Nastup na Frankfurtskom sajmu knjiga nije samo kratka promocija, stalno smo bili u kontaktu i s posjetiteljima i s izdavačima.
Možete li malo opisati atmosferu, primjerice, je li bilo razigrano, opušteno ili više u grču, uštogljeno, ozbiljno...
Atmosfera je bila izuzetno motivirajuća i opuštena, ali profesionalna. Knjige i dobri ljudi, nešto što me najviše veseli u životu. (A pronašlo se i čajeva.) Frankfurtska promocija mi je bila jedna od najljepših i najopuštenijih promocija u posljednjih pet godina. Sama činjenica da se nalazim među tolikim knjigama i izdavačima djelovala je opuštajuće i motivirajuće.
Nevjerojatno je dobar osjećaj nalaziti se na mjestu gdje je knjiga najvažnija. To je jedan veliki svijet, nama dalek. Spremnost i susretljivost izdavača i agenata na razgovor, dobroćudnost na svakom štandu, veličina prostora... Teško je to opisati. Veliku zahvalu dugujem organizatorima, ljudima koji su se pobrinuli da sve prođe u najboljem redu, dragim kolegama koji su bili tamo...
Iako sam se gotovo svakodnevno rušila od umora, držali su me entuzijazam i sreća.U tih je nekoliko dana održano nekoliko tisuća promocija, sudjelovalo je 130 zemalja, bilo je stvarno teško snaći se među svim tim događanjima.
U medijima se spominjalo da ste došli do poslovnih kontakata, o čemu je tu riječ, je li se otvorila mogućnost za neke prijevode ili nešto slično?
Da, ostvarili smo mnoge kontakte, razgovarali s nekim izdavačima i agentima. Mogućnost za prijevode se otvorila, no o tome ćemo razgovarati ako do njih i dođe. Vrlo je zanimljivo kako su nas spremno dočekali, bez obzira na godine ili staž u književnosti. Smatram da je ovdje i naš entuzijazam bio važan. Sajam se pokazao koristan i u drugom području – promociji mojeg bloga Čajne kronike, koji je već poznat (ali i priznat) izvan Hrvatske, a pokrenula sam ga prije pet godina.
Kakvu publiku najviše zanimaju hrvatske knjige, tko je najviše dolazio do vašeg prostora na sajmu?
Sajam je tek posljednja dva dana bio otvoren za širu javnost, što ga je učinilo sličnim Interliberu prema gužvi koja je nastala, no u potpunosti je drukčiji u smislu koncepta. Prvih nekoliko dana bilo je rezervirano samo za ljude koji se profesionalno bave književnošću, izdavače, agente, prevoditelje... Dolazili su razni ljudi, i mlađi i stariji, i Hrvati i stranci. Čuli smo mnoge pohvale u vezi ovogodišnjeg izbora mlađih autora. Kupovalo se i svih sedam knjiga u kompletu. Ugodno sam iznenađena s reakcijom na naše gostovanje od strane posjetitelja.
Čime se Vi bavite trenutačno, radite li na kakvom rukopisu ili pripremate neke književne događaje?
Pišem. Često i više od deset sati dnevno. Ne samo književnost, već i razne članke, od čajeva do turizma i povijesti, uglavnom za strano tržište. Radim na novom rukopisu, on je već skoro gotov, no sve u svoje vrijeme. Zbirka priča „100% društveni uzgoj“ je još uvijek i više nego aktualna.
Čeka me još nekoliko predstavljanja, organiziram novu Pričljivu čajanku u prosincu (s izvrsnim gostima!) i radim na još nekim pričama i tekstovima. Ako se pronađu financijska sredstva mislim nastaviti i Medinu čitanku, književnu večer na kojoj predstavljamo neke od najboljih i najnagrađivanijih pisaca. Do sad sam je financirala iz vlastitih sredstava. Nadam se i pozitivnim odgovorima gradskih i županijskih institucija i ureda kojima sam uputila molbe, teško je primati odbijenice, pogotovo jer je sav posao odrađen na volonterskoj bazi. Hrvatska ima mnogo izvrsnih autora koji bi trebalo predstaviti i u Varaždinu.
