- Živimo u vremenu koje je počelo brzo zaboravljati važna djela i važne ljude. I ja se često pitam gdje je danas mjesto Miljenka Stančića, poglavito u društvu koje je toliko estradizirano. Iako se sve svodi na nekakav “reality show“, vrijedne stvari se neće zaboraviti, ali žalosti činjenica da već 20-ak godina Stančić nije ono što jest. - kazao je Igor Zidić na skupu u povodu obilježavanja 90. obljetnice rođennja velikog hrvatskog slikara Miljenka Stančića, porijeklom Varaždinca, slikara koji na svojim mnogobrojnim vedutama zabilježio nekadašnji Varaždin, ali i Varaždin u doba socrealizma, kada je i ovdje vladao kolektivistički duh i sve ono što je bilo pojeidnačno pa i čovjek sam zatirani su. Prisjećanje na Stančića održano je u organizaciji Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu, a mjesto održavanja skupa bila je Gradska vijećnica na čijim zidovima i danas vise Stančićeva djela posvećena njegovu gradu i uspomenama na rodni Varaždin.
Zidić nas je pri tome podsjetio da je naša dužnost da ga se sjećamo kao Varaždinci Varaždinca.
- Stančić je uvijek bio pod nekom aurom sentimentalizma, nostalgije, pa onda tradicionalizma, pa onda korak dalje i konzervativizma. Ja sam svoje izlaganje posvetio jednoj temi koja zapravo pokušava okrenuti tu perspektivu i pokazati da smo mi početkom 50-tih godina imali dvije moderne, dva modernizma koja su se suprotstavljala doktrini socijalističkog realizma, da je jedna došla s grupom Exat i geometrijskog apstrakcijom, a drugu daje cijeli niz slikara, figuracijskih, koji se bave novim idejama figuracije. O Stančiću znamo da je tehnički perfektan, odličan crtač sentimentalno vezan uz svoj rodni grad. O njemu, pak, nije dovoljno naglašeno da je začetnik poetskog nadrealizma u hrvatskom slikarstvu, on je prvak našeg modernizma koji je trajan, neovisan o modi - modernizam Stančića, Dulčića, Vanište, Ljubu Ivančića... Bio je to cijeli niz majstora koji su mislili da mogu i mogli su sredstvima klasične ili moderne kreacije govoriti moderno, Donijeti i nove ideale i pokazati nešto što je različito od socijalističko komunističke ideologije. Bez toga je, nemoguće razumjeti Stančića, njegov projekt bez drame, patetike i politike.
Na Stančića i njegov opusu i zbirku koja se čuva u varaždinskom Gradskom muzeju osvrnula se i prof. Mirjana Dučakijević .
- U trenutku kada se ne mogu otkupljivati njegova djela u mjeri u kojoj bismo to željeli, jer su izuzetno skupa, raditi na zbirci je velika stvar. Gradski muzej u Varaždinu čuva 20 slika i 32 scrteža i više od 2.000 hemerotečnih jedinica, fotografija i dokumenata vezanih uz njegov život i odrastanje u Varaždinu – kazala je Mirjana Dučakijević.
U ime Grada i Žuanije sudionicima skupa obratili su se i Vjeran Radelić, zamjenik gradonačelnika Varaždina, te Alen Kišić, zamjenik župana, a Vladimir Huzjan pročitao je biografiju autora i prigodno pismo akademika Stjepana Damjanovića, voditelja Zavoda HAZU Varaždin.
