Za rad Centra za odgoj i obrazovanje "Tomislav Špoljar" Varaždin i aktivnosti koje škola provodi od velike su pomoći i donacije brojnih donatora, a među njima je i jedan bračni par iz okolice Zadra. Zahvaljujući sredstvima koja su Anka i Nevenko Vranković donirali Centru, nabavljene su komunikacijske ploče, prilagođene mini kuhinje, ljuljačke, rasadnici i razni didaktički materijali.
Ova lijepa priča počela je 2022. godine, a supružnike Vranković i školu povezala je - jedna djevojčica.
- Povezala nas je Julija Trubelja, njena obitelj se s bračnim parom Vranković upoznala na moru. Anka i Nevenko su godinama živjeli u Americi, a zatim su se vratili u Hrvatsku. Julija ih se odmah dojmila, a nedugo nakon toga Julijina mama nam je rekla da su upoznali divne ljude koji bi željeli nešto donirati školi. To su ljudi toplog srca - kazala nam je Janja Mitrović, prof. rehabilitator, Julijina učiteljica u odgojno-obrazovnoj skupini učenika s teškoćama u razvoju.
Supružnici Vranković pomažu mnogima, a sva ta dobra djela čine u spomen na svog preminulog sina. Tako su, među ostalim, zadarskoj bolnici donirali inkubatore i aparat za hlađenje vlasišta za pacijente na kemoterapiji.
- Kolegice logopetkinje Emili Kuhar i Mia Marčec kazale su da bi dobro nabaviti komunikacijske ploče, koje poboljšavaju komunikacijske vještine kod učenika s poremećajima iz spektra autizma, cerebralne paralize, intelektualnih teškoća, itd., a mogu ih koristiti i odrasle osobe s navedenim teškoćama. Iako prvenstveno pomažu djeci koja ne govore ili minimalno govore, mogu ih koristiti i djeca koja su verbalna, jer općenito potiču komunikacijske vještine. Varaždin je tako među prvim gradovima dobio te ploče, a postavljene su na igralištu u Ul. Hrvatskih branitelja (POS naselje), unutar gradskih bazena te na igralištu COO Tomislav Špoljar – pojasnila je Mitrović.
Doniranim sredstvima nabavljena su i druga pomagala, a inspiracija je bio rad s djecom u Julijinoj odgojno-obrazovnoj skupini.
- U skupini se školuju učenici prema posebnom programu za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke. To je obvezno osnovno obrazovanje koje ima za cilj osposobiti učenika za najjednostavnije aktivnosti svakodnevnoga života i rada, a provodi se od 6. do 21. godine života i po njemu se školuju učenici značajno sniženog intelektualnog funkcioniranja i učenici s višestrukim teškoćama u razvoju. Umjesto hrvatskog jezika, matematike ili prirode i društva, oni imaju komunikaciju, upoznavanje sa školom i užom okolinom, radni odgoj, skrb o sebi, socijalizaciju, te tjelesni, likovni i glazbeni odgoj – napomenula je.
- Komunikacija je poput hrvatskog jezika, tu uče govorno i jezično izražavanje, receptivni i ekspresivni jezik, odnosno razumijevanje i izgovor, kako bi se verbalnoj djeci što više poboljšale komunikacijske vještine, a kod neverbalne djece se koristi asistivna tehnologija poput komunikacijskih ploča. Upoznavanje škole i uže okoline je poput prirode i društva, uče o najužoj sredini u kojoj žive. Radni odgoj su praktične vještine - sadimo cvijeće, radimo okvire, kućice za ptice i sl. Skrb o sebi su vještine samozbrinjavanja, da nauče prati ruke, oprati zube, postaviti i spremiti stol te druge svakodnevne stvari – pojasnila je naša sugovornica.
Upravo zbog stjecanja takvih vještina, pomoću donacije bračnog para Vranković nabavili su tri mini-kuhinje, a kupili su i ljuljačke.
- Naime, učenici s višestrukim teškoćama u razvoju imaju teškoće senzorne integracije, a ljuljanje potiče vestibularni i proprioceptivni dio. Nabavili smo i četiri rasadnika gdje djeca mogu saditi cvijeće i druge biljke. Budući da imamo i srednjoškolski program za pomoćne cvjećare, i oni se mogu koristiti tim rasadnicima. A kako djeca vole ići u knjižnicu, nabavili smo i didaktičke materijale, ali i testove za psihološku procjenu – dodala je Mitrović.
Sve to pomoći će djeci da se još više uključe u aktivnosti unutar, ali i van Centra.
- Oni ne sjede samo u razredima, već sudjeluju u projektima koje provodimo s UNICEF-om, Parkovima i drugim institucijama i ustanovama. Sudjelujemo u raznim aktivnostima koje su primjerene njihovim mogućnostima, odlazimo na festivale za osobe s teškoćama, gdje ima plesa, recitacija i pjesama, a svake godine nastupamo i u kazalištu za Dan centra. Nastojimo ih uključiti u što više aktivnosti kako bi jednog dana, kad napuste ovo ustanovu, bili što samostalniji. To nam je cilj – poručila je Janja Mitrović.
