Sinoć je na Velikoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu održana promocija monografije "150 godina kazališta u Varaždinu". Urednica monografije je Vesna Kosec - Torjanac, dugogodišnja dramaturginja HNK u Varaždinu.
Stručnjaci iz različitih područja obradili su stvaralački period od otvorenja zgrade do današnjih dana navodeći sve koji su ga održavali svojim umjetničkim i organizacijskim radom, a posebno one koji su presudno utjecali na identitet kazališta. Vesna Kosec-Torjanac, kao urednica te Marijan Varjačić, Snježana Banović, Ernest Fišer, Senka Bulić, Ksenija Krčar, Ljerka Šimunić, Miroslav Klemm, Petar Eldan, Dubravko Torjanac, Nataša Maričić, Zdenka Weber, Raymond Rojnik, Ivana Slunjski i Vladimir Krušić donose presjek varaždinske kazališne povijesti do danas.
Monografija je opremljena bogatim fotografskim materijalom od kojih je vrijedan dio iz autorskog arhiva Ivica Plovanića, umirovljenog glumca kazališta. Prisutnima se na početku obratila intendantica Senka Bulić koja je podsjetila da se cijelu prošlu godinu na različite načine obilježavalo 150 godina od otvorenja zgrade.
- Okolnosti koje su dovele do izgradnje, i entuzijazam kojim je uspostavljen kazališni život Varaždina stvaraju odgovornost prema onome što nam je ostavljeno u nasljeđe - navela je Bulić te dodala da „repertoar treba promišljati oslanjanjem na tradiciju u kojoj prepoznajemo mogućnosti za bavljenje našim suvremenim dilemama“.
Gradonačelnik Neven Bosilj podsjetio je na začetke kazališnog života u Varaždinu.
- Rastom grada rasla je i potreba za reprezentativnim kazalištem, a građani Varaždina najzaslužniji su za izgradnju ove zgrade - rekao je Bosilj. Prisjeto se brojnih važnih umjetnika koji su radili u kazalištu poput Marije Ružičke Strozzi, Ive Serdara, Sande Langerholz, Franje Majetića, Zvonimira Rogoza, Tomislava Lipljina i mnogih drugih.
Najavio je da će nakon završetka radova uskoro u funkciji biti i dvorana Petar Veček, još jedan u nizu jedinstvenih prostora za izvedbu u varaždinskom kazalištu. Nevena Tudor Perković, izaslanica ministrice kulture i medija Republike Hrvatske govorila je o važnosti uloge varaždinskog HNK u oblikovanju kazališnog života Hrvatske.
- Obljetnica svjedoči o bogatoj kulturnoj baštini koja stoljećima oblikuje Varaždin i čini ga jednim od središnjih mjesta izvedbenih umjetnosti u Hrvatskoj. Zgrada HNK je arhitektonski je konstruirala sliku Varaždina, ali što je još značajnije, kazalište je oblikovalo duh ovog grada - rekla je te navela da Ministarstvo kulture i medija kontinuirano ulaže u obnovu zgrade.
Župan Varaždinske županije Anđelko Stričak obratio se kao izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika Sabora Gorana Jandrokovića. Istaknuo je da zahvaljujući porivu građana imamo jednu od najljepših građevina u Varaždinu koja nam puno govori i o duhu njegovih stanovnika i načinu na koji su zamišljali grad. Čestitao je intendantici i umjetnicima na činjenici da varaždinsko kazalište i danas čine važnim u gradu u kojem stvaraju, ali i puno šire.
U fotogaleriji našeg fotoreportera Krešimira Đurića možete vidjeti tko je sve došao na promociju. U nastavku donosimo djeliće iz recenzije monografije akademika Borisa Senkera koji ističe kako je ovim djelom "kazališna zgrada stara stoljeće i pol dobila najbolji mogući dar za svoju važnu obljetnicu".
- ... Tema su njihovih priloga, bogato ilustriranih reprodukcijama relevantnih zemljovida, dokumenata, slika i fotografija, društveni i povijesni kontekst u kojem su počele pripreme za gradnju kazališta prema projektu Hermanna Helmera, na „nekadašnjem južnom grabištu, uz gradsko šetalište“, splet okolnosti u kojima je ono sagrađeno i otvoreno, potom u kakvom je stilu sagrađeno i, napokon, svečanost kojom je 1873. otvoreno kao dugo željeni te s velikim nadama i dočekani „hram umjetnosti a dobrom zgodom i narodnosti“, kako su pisale onodobne novine. Čita se u ovom dijelu monografije i o nedostacima, prije svega tehničke naravi, te zgrade u usporedbi s modernim kazalištima, i o njezinoj uporabi tijekom kriznih godina u neumjetničke svrhe, kao što su, recimo, novačenje i cijepljenje, ali i za javno slušanje gramofonskih ploča, projekcije filmova i izložbe. Dobivaju se ponajvažnije obavijesti i o trima obnovama – napose iscrpno i pregledno o sad već dvadesetogodišnjem procesu obnove koji je počeo 2005. i još traje – kojima je kazalištu vraćen prvotni sjaj, a pritom je ono osuvremenjeno: tehnika je modernizirana, gledalište postalo komfornije, Miljenko Stančić oslikao je strop iznad stubišta prema Velikoj koncertnoj dvorani…
... Ipak, Kazalište su ponad svega ljudi koji ga od posljednjih desetljeća 19. stoljeća održavaju živim, koji u njemu pripremaju, izvode i gledaju predstave. Tim su ljudima posvećena sljedeća poglavlja monografije: „Povijesni pregled razvoja kazališne umjetnosti u zgradi varaždinskog kazališta“, „Identitet varaždinskog kazališta“ i „Grad – Kazalište“. Multidisciplinarni suradnički tim, sastavljen od stručnjaka za razna područja koja se u kazalištu dodiruju i preklapaju, ispisuje u tim poglavljima kroniku kazališnog života u Varaždinu od otvorenja zgrade do današnjih dana, nastojeći spomenuti sve koji su ga održavali svojim umjetničkim i organizacijskim radom, a posebno ističući one koji su izvornim doprinosom presudno utjecali na identitet varaždinskog kazališta. Tako Marijan Varjačić, Snježana Banović, Vesna Kosec-Torjanac, Ernest Fišer, Senka Bulić, Ksenija Krčar, Ljerka Šimunić, Petar Eldan, Dubravko Torjanac, Nataša Maričić, Zdenka Weber, Raymond Rojnik, Ivana Slunjski i Vladimir Krušić naizmjence govore o važnim odsječcima varaždinske kazališne povijesti od prvih pokušaja stvaranja stalnoga kazališta u 19. stoljeću, preko djelovanja Hrvatskoga dramatskog društva u Varaždinu uoči Prvoga svjetskog rata, Gradskog kazališta i boravaka osječkoga kazališta u Varaždinu u međuratnim godinama, kazališnom životu za Drugoga svjetskog rata te kontinuiranom djelovanju poluprofesionalnoga pa profesionalnoga i, napokon, nacionalnog kazališta od 1945. godine naovamo.
Izvješćuju o dramskom, napose kajkavskom, glazbenom i plesnom repertoaru, o kazalištu za djecu i mlade i Kazališnom studiju mladih, o scenografima, kostimografima, skladateljima, autorima plakata i dizajnerima, o suradnji s Varaždinskim baroknim večerima i Koncertnim uredom, o publici i kazališnim izdanjima… Nisu u tim pregledima, dakako, izostavljeni ni ravnatelji, odnosno intendantice i intendanti, ni glumice i glumci, a gotovo 180 imena nalazi se na popisu članova glumačkoga ansambla u koji su prvi članovi primljeni 1945., a najnoviji preklani i lani. Svoje mjesto dobivaju i redatelji, od kojih su trojica, Petar Veček, Georgij Paro i Vladimir Gerić, izdvojeni kao tvorci triju prepoznatljivih kazališnih „svjetova“, te redateljice, koje su na varaždinsku pozornicu donijele „žensko redateljsko pismo“...
