Nakon gotovo petnaest godina, naša poznata kazališna, televizijska i filmska glumica Helena Minić Matanić, nova članica ansambla HNK u Varaždinu, ponovo nastupa na daskama tog kazališta. Varaždinska kazališna publika moći će ju skupa s kolegama vidjeti 25. svibnja u predstavi “Bogovi”, koju režira Dalibor Matanić.
Probe idu?
- Intenzivno. Super mi je raditi u ovom kazalištu, iako stvarno naporno radimo na predstavi. Znam reći da radimo kao u rudniku, zatvorimo se i - radimo. Zbog intenziteta kojim radimo na novoj predstavi, još se uvijek, nažalost, nisam uspjela involvirati u ovaj grad u mjeri u kojoj bih željela, jer stvarno volim ovaj grad. Varaždin mi je super. Ali, polako, tek sam došla. Sada mi je bitno da ovdje radim, i to stvarno vrlo intenzivno.
Predstava je intrigantna, sudeći već prema naslovu, a tu je i jedan od najpoznatijih naših redatelja, vaš suprug, koji je napravio vrlo gledane serije...
- Predstavu Bogovi radimo po motivima filma Funny Games, autora i redatelja Michaela Hanekea. No, to nikako neće biti tek kopija toga filma. S Dadom Matanićem sam u kazalištu već radila dva filmska naslova - Thelma i Louise te Egzorcizam, koji, naravno, nisu bili tek preslika tih filmova jer bi to naprosto bilo suludo i besmisleno. Osim toga, čak i kada biste to željeli, nemoguće je neki takav filmski uradak prebaciti u medij kakav je kazalište. Dado uvijek pronađe nešto pametno, nešto što se tiče nas, našeg vremena i našeg prostora. On ima neke motive iz filma koji ga povuku, ali uvijek nađe vezu s onim što je važno u ovom vremenu i u ovoj situaciji. Na osnovu toga onda gradimo sada i ovdje. Film po čijim motivima radimo predstavu tako je tek neka inspiracija za daljnji rad i istraživanje. Obožavam i uživam upravo u tom procesu nastajanja kazališne predstave. Što je on raznovrsniji, sa što više mogućih ishoda, raznih faza preispitivanja i posvećenja, traženja, bivanja i vjerovanja, to mi je draže i ljepše raditi na nekoj kazališnoj predstavi. Sve je to bitno prolaziti iz dana u dan, iz probe u probu, da bi se taj rad i kreacije svih nas naposljetku sklopile u jedan organizam i u dobru predstavu. Super smo tim, odlično se podržavamo i zaista funkcioniramo kao jedno tijelo. Prezadovoljna sam u Varaždinu i prezahvalna da imam priliku raditi u ovom gradu i u ovom kazalištu. Radim ono što volim u odličnim uvjetima, a od toga nema veće sreće.
Čini se da vas publika poznaje kao televizijsku i filmsku glumicu, iako ste ostvarili niz važnih kazališnih uloga. Slažete li se?
- Da, iako sam zapravo manje televizijska i filmska glumica. Mislim da sam prvenstveno kazališna glumica jer sam nakon Varaždina, 2009. godine dobila angažman u pulskom kazalištu, gdje sam glumila u jako puno predstava. U slobodne umjetnike otišla sam 2017. godine. Igrala sam i u dvije predstave kazališta Hotel Bulić. Sebe prvenstveno doživljavam kao kazališnu glumicu. Iako me, naravno, mnogo više ljudi prepoznaje kao filmsku i televizijsku glumicu, moj opus je puno više vezan uz kazalište nego za film i televiziju. Jako je važno da glumci cirkuliraju, da igraju u raznim kazalištima jer tako dolaze do nove energije. Takvu praksu jako dobro razumije i intendantica Senka Bulić, koja će napraviti apsolutno sve da varaždinsko kazalište ostane prava nacionalna kuća s odlično odabranim tekstovima, režiserima i glumcima i sigurna sam da će u tome imati podršku cijelog ansambla varaždinskog kazališta. Senka Bulić je već u Velikoj Gorici ostvarila uspješnu kazališnu priču, svi su zagrebački glumci odlazili gledati predstave koje su tamo igrale. Ona naime, ima nevjerojatnu energiju koja naprosto privlači ljude. A za kazalište je upravo to najvažnije: da ljudi dođu u kazalište i da zajedno s glumcima uživaju u predstavi, u zajedničkom druženju i razmjenjivanju različitih mišljenja i stavova, doživljaja kazališta i kazališnog čina. Mislim da Senka Bulić ide upravo u tom smjeru.
Varaždin - jedna lijepa priča
- S velikim sam oduševljenjem primila poziv Senke Bulić, koju, prvenstveno cijenim kao fenomenalnu umjetnicu, vrlo obrazovanu ženu, koja uvijek pomiče granice, i koja je uvijek barem korak ispred svog vremena. Ona je pravi kazališni čovjek u punom smislu. Senka je i pravi timski igrač, koja želi raditi za ljude u kazalištu i biti dio tima. Zato mi je bila velika čast da me je takva umjetnica pozvala da budem članica ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Već od ranije poznajem sve kolegice i kolege iz tog ansambla. Ovdje sam igrala u dječjoj predstavi Bijeli klaun, koju je 2007. godine režirao Ivica Šimić, a u varaždinskom kazalištu sam igrala i u predstavi - Dundo Maroje, koju je režirao ruski redatelj Vasilij Senjin, koju smo igrali na Dubrovačkim ljetnim igrama 2008. godine. Moj angažman u varaždinskom kazalištu je sigurno jedna lijepa priča - naglasila je Helena Minić Matanić, nova članica ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
