Helena Minić Matanić: Radim ono što volim, i to u odličnim uvjetima, a od toga nema veće sreće

I.Č./VV | 17.5.2022. u 09:18h | Objavljeno u Društvo

Jako je važno da glumci cirkuliraju, igraju u raznim kazalištima jer tako dolaze do nove energije. Takvu praksu jako dobro razumije i intendantica Senka Bulić, koja će napraviti apsolutno sve da varaždinsko kazalište ostane prava nacionalna kuća s odlično odabranim tekstovima, režiserima i glumcima i sigurna sam da će u tome imati podršku ansambla

Nakon gotovo petnaest godina, naša poznata kazališna, televizijska i filmska glumica Helena Minić Matanić, nova članica ansambla HNK u Varaždinu, ponovo nastupa na daskama tog kazališta. Varaždinska kazališna publika moći će ju skupa s kolegama vidjeti 25. svibnja u predstavi “Bogovi”, koju režira Dalibor Matanić.

Probe idu?

- Intenzivno. Super mi je raditi u ovom kazalištu, iako stvarno naporno radimo na predstavi. Znam reći da radimo kao u rudniku, zatvorimo se i - radimo. Zbog intenziteta kojim radimo na novoj predstavi, još se uvijek, nažalost, nisam uspjela involvirati u ovaj grad u mjeri u kojoj bih željela, jer stvarno volim ovaj grad. Varaždin mi je super. Ali, polako, tek sam došla. Sada mi je bitno da ovdje radim, i to stvarno vrlo intenzivno.

Predstava je intrigantna, sudeći već prema naslovu, a tu je i jedan od najpoznatijih naših redatelja, vaš suprug, koji je napravio vrlo gledane serije...

- Predstavu Bogovi radimo po motivima filma Funny Games, autora i redatelja Michaela Hanekea. No, to nikako neće biti tek kopija toga filma. S Dadom Matanićem sam u kazalištu već radila dva filmska naslova - Thelma i Louise te Egzorcizam, koji, naravno, nisu bili tek preslika tih filmova jer bi to naprosto bilo suludo i besmisleno. Osim toga, čak i kada biste to željeli, nemoguće je neki takav filmski uradak prebaciti u medij kakav je kazalište. Dado uvijek pronađe nešto pametno, nešto što se tiče nas, našeg vremena i našeg prostora. On ima neke motive iz filma koji ga povuku, ali uvijek nađe vezu s onim što je važno u ovom vremenu i u ovoj situaciji. Na osnovu toga onda gradimo sada i ovdje. Film po čijim motivima radimo predstavu tako je tek neka inspiracija za daljnji rad i istraživanje. Obožavam i uživam upravo u tom procesu nastajanja kazališne predstave. Što je on raznovrsniji, sa što više mogućih ishoda, raznih faza preispitivanja i posvećenja, traženja, bivanja i vjerovanja, to mi je draže i ljepše raditi na nekoj kazališnoj predstavi. Sve je to bitno prolaziti iz dana u dan, iz probe u probu, da bi se taj rad i kreacije svih nas naposljetku sklopile u jedan organizam i u dobru predstavu. Super smo tim, odlično se podržavamo i zaista funkcioniramo kao jedno tijelo. Prezadovoljna sam u Varaždinu i prezahvalna da imam priliku raditi u ovom gradu i u ovom kazalištu. Radim ono što volim u odličnim uvjetima, a od toga nema veće sreće.

Čini se da vas publika poznaje kao televizijsku i filmsku glumicu, iako ste ostvarili niz važnih kazališnih uloga. Slažete li se?

- Da, iako sam zapravo manje televizijska i filmska glumica. Mislim da sam prvenstveno kazališna glumica jer sam nakon Varaždina, 2009. godine dobila angažman u pulskom kazalištu, gdje sam glumila u jako puno predstava. U slobodne umjetnike otišla sam 2017. godine. Igrala sam i u dvije predstave kazališta Hotel Bulić. Sebe prvenstveno doživljavam kao kazališnu glumicu. Iako me, naravno, mnogo više ljudi prepoznaje kao filmsku i televizijsku glumicu, moj opus je puno više vezan uz kazalište nego za film i televiziju. Jako je važno da glumci cirkuliraju, da igraju u raznim kazalištima jer tako dolaze do nove energije. Takvu praksu jako dobro razumije i intendantica Senka Bulić, koja će napraviti apsolutno sve da varaždinsko kazalište ostane prava nacionalna kuća s odlično odabranim tekstovima, režiserima i glumcima i sigurna sam da će u tome imati podršku cijelog ansambla varaždinskog kazališta. Senka Bulić je već u Velikoj Gorici ostvarila uspješnu kazališnu priču, svi su zagrebački glumci odlazili gledati predstave koje su tamo igrale. Ona naime, ima nevjerojatnu energiju koja naprosto privlači ljude. A za kazalište je upravo to najvažnije: da ljudi dođu u kazalište i da zajedno s glumcima uživaju u predstavi, u zajedničkom druženju i razmjenjivanju različitih mišljenja i stavova, doživljaja kazališta i kazališnog čina. Mislim da Senka Bulić ide upravo u tom smjeru.

Varaždin - jedna lijepa priča

- S velikim sam oduševljenjem primila poziv Senke Bulić, koju, prvenstveno cijenim kao fenomenalnu umjetnicu, vrlo obrazovanu ženu, koja uvijek pomiče granice, i koja je uvijek barem korak ispred svog vremena. Ona je pravi kazališni čovjek u punom smislu. Senka je i pravi timski igrač, koja želi raditi za ljude u kazalištu i biti dio tima. Zato mi je bila velika čast da me je takva umjetnica pozvala da budem članica ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Već od ranije poznajem sve kolegice i kolege iz tog ansambla. Ovdje sam igrala u dječjoj predstavi Bijeli klaun, koju je 2007. godine režirao Ivica Šimić, a u varaždinskom kazalištu sam igrala i u predstavi - Dundo Maroje, koju je režirao ruski redatelj Vasilij Senjin, koju smo igrali na Dubrovačkim ljetnim igrama 2008. godine. Moj angažman u varaždinskom kazalištu je sigurno jedna lijepa priča - naglasila je Helena Minić Matanić, nova članica ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci