"Visoke" obljetnice u životu su uvijek posebne, a osobito ako je o riječ o brojci 70. Toliko su godina od završetka svog gimnazijskog školovanja danas, naime, proslavili maturanti varaždinske Gimnazije iz školske godine 1948./1949.!
Na okupljanje u varaždinskom restoranu "Garestin" stiglo je njih 20-ak, u pratnji svojih supružnika i drugih članova obitelji, te su se s veseljem prisjetili tih davnih dana, ali i događaja koja su ih pratili kasnijih godina. Ova "zlatna generacija" istaknutih znanstvenika, umjetnika i pedagoga redovito, naime, obilježava godišnjice mature te ih i danas povezuje čvrsto prijateljstvo.
- Bilo nas je 157 maturanata u četiri razreda, dva muška i dva ženska, a 38 nas je još živih, 10 kolegica i 28 kolega. Unatrag godinu dana umrla je samo osoba, to je dobra statistika. Sve u svemu, čisto u redu - rekao je Branko Grabar, doktor veterine iz Čakovca.
Osim njega, iz te su generacije i drugi poznati varaždinski i međimurski profesori: Dražen Ožeg, Franjo Bračko, Emina Gomaz i drugi.
- Mi smo imali posebnu vezu. Ovo je posebna generacija, mislim da je rijetko tko tako bio vezan kao što smo bili mi. A najbolje je to da su nam se, nakon oslobođenja Međimurja 1945., u varaždinskoj Gimnaziji pridružili i susjedi Međimurci, 16 mladića i šest djevojaka. Još nam se 1947. godine pridružilo i šestero učenika iz partizanske gimnazije - prisjetio se prof. Dražen Ožeg.
Posebnost ove generacije istaknuo je i Branko Grabar.
- Bili smo jedna posebna generacija. Nakon mature i daljnjeg školovanja razišli smo se po cijelom svijetu, naših kolega ima u cijeloj Europi, Sjevernoj Americi i Kanadi. Vezalo nas je, kao što smo nekad rekli, "drugarstvo", prijateljstvo, koje je bilo iznad svega. Nije bilo love, ali je bilo srca, i u tom srcu smo bili veliki. Bili smo i poštena generacija, od nas nitko nije bio, kao što se veli, vagabund. Bili smo pravi dečki i prave cure, bili smo velika generacija. Da se još jednom rodimo, bili bismo, vjerujem, jednaki i potpisali bismo opet iznova tih 70 godina da budemo zajedno i da živimo u tom svijetu u kojem smo i mi za dosta toga zaslužni - ponosno je rekao.
Prof. Franjo Bračko pojasnio je da je njihova generacija bila u dvije odvojene gimnazije, muškoj i ženskoj.
- Mi smo sretna generacija, veže nas velika ljubav. U gimnaziju smo krenuli 1941. godine, kada je počeo 2. svjetski rat. Tada još nisu postojale osmogodišnje škole, znači išli smo u gimnaziju od 1. do 8. razreda i maturirali smo u školskoj godini 1948./'49. Održali smo se i sada nam je tek 89 godina života. Slavimo ovu godišnjicu i jako smo sretni, i iako u malom broju, svake se godine sastanemo svi koji se možemo kretati - rekao je prof. Bračko, a osvrnuo se i na godine koje su uslijedile nakon mature.
- Imali smo veliku sreću i mi koji smo kasnije na gimnaziji radili s mladošću koja se natjecala u znanju i brojnim aktivnostima, a vodili smo i brojne školske te izvanškolske aktivnosti pa smo bili vrlo popularni. U gimnaziji je bio poznati omladinski klub u kojem se zabavljala mladost Varaždina. Po 700 mladih Varaždinaca i Varaždinki dolazilo bi u subotu na ples koji je vodio Čarli Mornar iz Nedelišća, najpoznatiji disk-jockey ovog kraja. Naučili smo mlade i da se u klubu ne puši, a ugostili smo i brojne poznate ličnosti iz kulturnog i javnog života - ispričao je prof. Bračko, dodavši da ih veseli i to što ih i mnogi njihovi bivši učenici pozivaju na svoje proslave i godišnjice, a ponosni su i na sve značajne rezultate koje su njihovi učenici postigli.
- Bilo je to lijepo vrijeme, ali teško. Bijeda, sirotinja, kupovali smo kruh "na točkice", ali je mladost bila sretna. Veseli nas da mladi napreduju i zavidni smo im na tome što mi više nismo u stanju pratiti sve što se danas događa u školstvu, kada djeca vladaju tehnikom koja je nama nezamisliva - zaključio je prof. Bračko.
Vitalno i veselo društvo prisjetilo se svojih srednjoškolskih dana i životnih priča, a uz dobro zdravlje, želimo da im da i dalje slave godišnjice polaganja "ispita zrelosti"!
