Svi koje vole reportaže o avanturistima sigurno se sjećaju prošlogodišnje priče o Tomici Kristiću iz Vidovca. On se prošloga ljeta, nakon gotovo četiri godine tumaranja svijetom, bio vratio u rodni Vidovec gdje mu je priređena topla dobrodošlica. Njegov nemirni duh nije mu dopustio da dugo ostane na jednome mjestu, pa se uskoro našao u Vijetnamu, odakle mu je zaručnica, koju je upoznao tijekom svog putovanja svijetom.
Ovih dana javio nam se iz Vijetnama gdje je dovršio pisanje svoje prve putopisne knjige, a najavljuje cijelu trilogiju. S obzirom da su zbog pandemije koronavirusa granice Vijetnama već mjesecima zatvorene Kristić se trenutačno ne može vratiti u Hrvatsku, ali zato online putem radi na konačnom oblikovanju i promociji svoje knjige. Ujedno nam je ispričao što je sve radio proteklu godinu dana, kako se snašao u Vijetnamu i što su mu sljedeći planovi.
Nakon četverogodišnjeg putovanja svijetom, koje je završilo na Novom Zelandu, prošlog se ljeta konačno vratio kući. Nakon svih godina odsutnosti, kaže, veselio se povratku kući i ljetu koje će provesti na Jadranu. No, ubrzo odlazi za djevojkom u Vijetnam, gdje je i sada, pa nam prenosi dojmove iz svoje “druge domovine”.
- Ovo mi je već treći puta da sam u Vijetnamu. Od posljednje četiri godine, dvije sam proveo u Vijetnamu i mogu istaknuti da mi je to drugi dom. Iako je život ovdje uvelike drugačiji nego kod nas u Europi, već sam se pomalo na sve naviknuo. Nisam imao većih problema s privikavanjem na azijski način života zato što sam i svoje višegodišnje putovanje većim dijelom proveo u Aziji. Ono što bih izdvojio, što se tiče samih Vijetnamaca, je to da su jako srdačni ljudi. Uz Perzijance, to je najljubazniji narod koji sam imao priliku upoznati, a to je ujedno i jedan od razloga zbog kojih se uvijek vraćam (naravno odavde mi je i djevojka). Vijetnamci su uvelike razlikuju od nas. Dižu se već u 4 sata ujutro i nakon doručka odmah kreću s radom. Narod je to koji je jako discipliniran i odan - prenosi nam svoja iskustva o životu na Dalekom Istoku.
Svoju prvu putopisnu knjigu dovršio je prije mjesec dana nakon, kako opisuje, devetomjesečnog, intenzivnog, svakodnevnog višesatnog pisanja. To je prvi dio planirane trilogije pod nazivom “Putovanje u Međuzemlje”. Odlučio je izbjeći izdavačke kuće jer one, kako kaže, uzmu 90 posto sveukupne zarade. Stoga je odlučio sam pokrenuti kampanju kako bi osigurao sredstva potrebna za samoizdavanje knjige.
