Zahvaljujući Konjičkom klubu Garestin, Varaždin, grad duge i bogate tradicije u konjičkom sportu, ponovo ima zavidne rezultate. Iako rade u skromnim uvjetima, članovi su uspješni i u međunarodnoj konkurenciji, posebice u dresurnom jahanju.
- Još nakon Drugog svjetskog rata konjički sport je bio popularan u Varaždinu, pa se neki naši sugrađani još sjećaju i starog hipodroma u Optujskoj, gdje su se održavala konjička natjecanja, kasačke i galopske utrke. No, kako je ovaj sport u vrijeme komunizma doživljavan kao buržujski, s vremenom je potpuno zamro, pa sve do 1995., kada je nas nekoliko entuzijasta i zaljubljenika u konje i konjički sport osnovalo - Konjički klub Varaždin ‘95. Prije devet godina osnovali smo novi, Konjički klub Garestin, sportsko - rekreativni klub. Iako imamo i natjecatelje u preponskom jahanju, u klubu preferiramo dresurno jahanje, jer je ono temelj svih konjičkih sportova. U samim počecima, kada nismo imali baš nikakve uvjete za trening, ja sam si primjerice, na tek pokošenim livadama sama označavala neke pravokutnike da bih mogla trenirati i nadobudno odlazila na prva natjecanja u Zagreb - rekla je Spomenka Damjanić, pionirka dresurnog jahanja u našem gradu, članica Izvršnog odbora ovoga konjičkog kluba i voditeljica škole jahanja.
- Tu svoju ljubav prema konjima i ovom sportu prenijela sam na kćer Piu i na dobru prijateljicu Ines Kovačević, koja danas živi kraj Londona. S vremenom smo naše konje, koji su bili na rekreativnoj razini, uspjeli dovesti u sam vrh hrvatskog konjičkog dresurnog sporta. U to vrijeme smo u klubu, i u poni jahačima i u kadetima i juniorima, već imali državne prvake. No, u seniorskoj konkurenciji još nismo bili dorasli jahačima iz Zagreba, koji su imali neusporedivo bolje uvjete za trening. Zagrebački konjički klubovi imaju halu koja im omogućuje da treniraju tijekom cijele godine. Mi smo u tom smislu i dalje hendikepirani, jer se na primjer, ove zime moglo jahati jako rijetko zbog hladnoće i čestih kiša. Zato već godinama planiramo natkriti barem dio jahališta kako bi mogli trenirati tijekom cijele godine. Nadam se da ćemo u skoro vrijeme uspjeti i to ostvariti, jer sada imamo jako kvalitetne konje, a nemamo dobre uvjete za rad - napomenula je Damjanić.
Vrhunska instruktorica iz Velike Britanije
Konjički klub Garestin angažirao je i vrhunsku instruktoricu Liz Eaton, članicu British Horse Society, koja ima više od 30 godina iskustva u ovom sportu.
- U Hrvatskoj nemamo dresurnog trenera toga ranga. Liz je super trenerica, jednom mjesečno dolazi u Varaždin i ovdje radi s deset jahača. Pia Damjanić, trenerica u klubu, radi zajedno s njom i vodi treninge kada Liz nije u Varaždinu. Zahvaljujući Eaton uspjeli smo u napraviti ogromne pomake u dresuri, pa sada primjerice, imamo i državnu reprezentaciju koju ranije nismo imali. Članice naše državne reprezentacije lani su na Balkanijadi osvojile treće mjesto, što je ogroman uspjeh, a na toj Balkanijadi smo imali i pobjednicu u mlađoj kategoriji, tako da sada možemo govoriti i o međunarodnim uspjesima u ovom sportu. U reprezentaciji je bila i Pia, koja je tada jahala konja koji nam danas izvrsno služi za trening mladih jahača. Pia danas jaše na jednom mladom konju koji će sljedeće godine biti spreman i za izazove u reprezentaciji. U klubu imamo i Tina Žitnjaka, aktualnog državnog prvak u kategoriji kadeta, te Hrvoja Vargeka, državnog prvaka u kategoriji senior - amater. Za uvjete u kojima radimo imamo super rezultate s kojima možemo biti jako zadovoljni - naglasila je licencirana voditeljica škole jahanja.
U ovom klubu brinu o 22 konja, od kojih je sedam u vlasništvu Konjičkog kluba Garestin, dok su ostala grla - “penzioneri” ili su u privatnom vlasništvu.
Vrhunska skrb o konjima
- Jedan smo od rijetkih klubova koji se ne rješavaju svojih “penzića”, pa smo u boksovima imali i konje koji su doživjeli čak trideset godina. Mislimo da su ti konji svojim radom i doprinosom klubu zaslužili lijepu starost. Svi naši konji imaju stručnu skrb veterinara iz Zagreba, jer naši veterinari nažalost, nemaju prilike za takvu specijalizaciju. Zato su nam veliki problem čak i banalne bolesti naših konja. Primjerena briga kakvu imaju naši konji je, nažalost, jako skupa. No, kao zaljubljenici u konje članovi puno poslova obave sami, pa nekako uspijevamo pokrivati troškove. Uz iznajmljivanje boksova za konje, jedan od izvora financiranja je i škola jahanja, koju vodim stručno i profesionalno - dodala je naša sugovornica.
- No, kako za školu jahanja imamo samo dva konja, s kojima možemo raditi tek sat do dva dnevno i samo pet dana u tjednu, jer konji moraju imati vrijeme za odmor, prihod koji ostvarujemo od škole jahanja je skroman. Interes za našu školu jahanja je veći od naših mogućnosti, pa nerijetko moramo odbijati djecu koja bi željela naučiti jahati pod vodstvom licenciranog učitelja jahanja. Nažalost, prošle su godine enormno porasli troškovi, primjerice, cijena bale sijena, koju smo plaćali 12 kuna, porasla na 32 kune. No, kada zaškripi, pomažu naši članovi, posebno obitelj Bilić i gospodin Milan Horvat. Da nema njega i njegove kćeri Karle Horvat, koja je predsjednica kluba, teško bismo opstali. No, mi smo entuzijasti i veliki zaljubljenici u ovaj prekrasan, ali i najteži sport, jer u konjičkom sportu morate naime, uskladiti dva živa bića, jahača i konja, a to nije lako i zahtijeva veliki trud - rekla je članica Izvršnog odbora Konjičkog kluba Garestin.
Već ove godine u konjičkom klubu planiraju nastupiti i na nekom od većih turnira u inozemstvu, i ove će godine organizirati i državno prvenstvo za mlade konje te u rujnu finale Croatia kupa, a nadaju se kako će na klupskom jahalištu iza prostora varaždinskog sajmišta u Biškupcu, uskoro natkriti i klupsko jahalište.
Program za djecu s posebnim potrebama
- Konjički sport je prekrasan, a ujedno i koristan za ljudsko zdravlje. Uz plivanje, jedini je u kojem sudjeluju apsolutno svi mišići ljudskog tijela. Zato je posebno pogodan i za bolesnu djecu, kako za onu s fizičkim tako i psihičkim poteškoćama. U klubu imamo i poseban program koji vodi Petra Carstens. Imamo konja koji je izuzetno miran i strpljiv. Djeca jašu bez sedla, da osjete kontakt s konjem, pa gibanje konja onda aktivira i mišiće djeteta, a energija i toplina s konja prelazi na jahača i smiruje ga - rekla je Damjanić o programu terapijskog jahanja.
