- Svakom pravom Varaždincu nositi odoru Varaždinske građanske garde je izuzetna čast, posebice kad se sjetite svih ljudi koji su kroz povijest nosili tu odoru, ginuli u njoj te čuvali i sačuvali ovaj grad, ali mu i udahnuli građanski štih. Samo dva grada u Hrvatskoj čuvaju taj građanski duh, a to su Dubrovnik i Varaždin. U oba je grada kroz cijelu povijest karakteristično nastojanje za očuvanjem vlastite osobnosti, a u Varaždinu je veliku ulogu u tome imala upravo građanska garda. I danas je prema statutu gradonačelnik nadzapovjednik garde, a tako je bilo kroz cijelu povijest, bez obzira na politiku i brojne vlastodršce koji su se izmijenjivali na ovim prostorima. Mi smo danas jedino nematerijalno kulturno dobro Varaždina, i na to treba biti ponosan - na ovaj način Dražen Loparić opisuje što za njega znači biti varaždinski purgar. Kao dugogodišnji gardista, potom vodnik, glasnogovornik, zastavnik i na kraju, od 2016. godine pa sve do prije dvije godine, i zapovjednik Varaždinske građanske garde, Loparić je za sve zasluge u radu i promicanju vrijednosti garde ove godine dobio medalju Grada Varaždina.
Živi simbol grada
Varaždinskoj građanskoj gardi pristupio je 1996. godine, nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu. Kako nam opisuje, želja mu je bila nastaviti profesionalni angažman u Hrvatskoj vojsci, ali se na kraju, radi mira u kući, umjesto profesionalnoj vojsci, pridružio purgarima. Varaždinska građanska garda je 1946. godine bila zabranjena i njezin je rad revitaliziran tek 1990. godine na inicijativu Grada i Turističke zajednice. Prvobitno je imala šestero članova na čelu s pokojnim glumcem HNK-a Tomislavom Lipljinom, a među osnivačima su bili i potomci predratnih članova garde od kojih su neki još čuvali stare odore svojih djedova, dok je nekoliko originalnih odora i pušaka sačuvano i u Gradskom muzeju i Kazalištu.
Danas garda broji 31-og člana te im uskoro pristupa još njih petorica, a u obradi je još sedam zahtjeva za uključenjem novih članova, što govori u prilog tome da je građanska garda i danas živi simbol grada. Da bi pristupili gardi potrebno je zadovoljiti nekoliko uvjeta. U gardu se primaju samo muškarci koji su rođeni Varaždinci i imaju uvjerenje o nekažnjavanju. Gardi mogu pristupiti najranije sa 17 godina, dok u svim aktivnostima mogu punopravno sudjelovati tek kad postanu punoljetni. Naš sugovornik s ponosom iznosi i brojne detelja iz bogate povijesti varaždinske garde ističući da svoje korijene vuku još iz vremena kad je Varaždin dobio povelju slobodnog kraljevskog grada.
- Purgar nije samo odora nego naša cjelokupna povijest zahvaljujući kojoj smo danas jedino nematerijalno kulturno dobro Varaždina. Da bi neki grad dobio povelju slobodnog kraljevskog grada morao je ispunjavati određene uvjete. Uz tržnicu i fiškala, morao je, primjerice, imati i naoružanu četu za obranu i tu su naši korijeni - navodi Loparić spominjući kao važnu prekretnicu i 1750. godinu kad je carica Marija Terezija donijela pravila Varaždinske građanske garde kojima je također osuvremenjeno njihovo naoružanje. Ta su pravila kasnije poslužila u organizaciji gradskih straža i u drugim hrvatskim gradovima.
Velika 275. godišnjica
- Garda je bila u samom ishodištu građanskog života na ovim prostorima. Osim u segmentu sigurnosti, ona je bila važna za kulturu kroz pleh glazbu varaždinske garde iz koje je kasnije proistekla Glazbena škola. Važna je bila i u gospodarskom smislu jer su svi tadašnji obrtnici “gešefti” morali biti i pripadnici garde. Na taj su način gradske vlasti jednim dijelom osigurale trošak održavanja garde jer je među obrtnicima bilo svih struka potrebnih da se sašiju odijela i osiguraju ostale potrepštine za njezino opremanje - opisuje Loparić koji je preuzevši funkciju zapovjednika garde 2016. godine pokrenuo niz promjena.
Pod njegovim vodstvom 2017. godine Varaždinska građanska garda postaje nematerijalno kulturno dobro odobreno od strane Ministarstva kulture RH, ujedno i jedino nematerijalno kulturno dobro Grada Varaždina. Krajem 2017. godine garda postaje udruga, a Loparić tajnik i tu funkciju obnaša sve do 2024. godine. U svojim mandatima pokrenuo je tri nove sekcije; Male Purgare, Bubnjarski ansambl, čiji su članovi uglavnom srednjoškolci Glazbene škole, i Dame u povijesnim haljinama, koje su se ove godine izdvojile u zasebnu, sestrinsku udrugu pod istim nazivom, dok su članovi VGG-a reorganizirani u aktivni sastav - Zbor Garde.
Kroz razgovor Loparić ističe i humanitarni rad varaždinskih gardista i njezinih sekcija spominjući akciju kroz koju su prikupili sredstva za opremanje varaždinskih dječjih igrališta s igralima za djecu s fizičkim teškoćama. I sljedeća im je godina posebice važna jer obilježavaju veliku, 275. obljetnicu Varaždinske građanske garde.
Zašto su Varaždinci purgari, a Zagrepčani purgeri?
Loparić nam je na svoj šaljivi način pojasnio kako je nastala razlika između varaždinskih purgara i zagrebačkih purgera.
- Priča počinje velikim požarom u 18. stoljeću, kad je tadašnja vlada iz Varaždina preselila u Zagreb. Riječ purgar korijen vuče iz njemačke riječi za grad "burg". Kajkavštinom je iz "b" nastao "p" i tako smo mi bili purgari, a kod Zagrepčana je malo drugačija kajkavština pa su oni postali purgeri. No, Varaždinci kažu da je purgar građanin, a purger - malograđanin, pa kad Zagrepčani kričiju mi smo purgeri, mi im plješćemo jeste, jeste!
