Na današnji dan, 26. prosinca, obilježava se blagdan sv. Stjepana Prvomučenika koji je u našim krajevima poznat pod nazivom Štefanje. Blagdan sv. Stjepana ujedno je i državni praznik u Republici Hrvatskoj i brojnim drugim državama.
Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim. Ništa se ne zna o njegovom ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem. Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci. Danas je sv. Stjepan simbol oprosta i borbe protiv nepravde.
I dok se Božić uglavnom provodi u krugu obitelji, prema običajima se na Štefanje odlazi u posjet rodbini, susjedima i prijateljima, čestita se Božić, a mnogi roditelji s djecom odlaze u crkvu pogledati jaslice. Kako se nekad slavio blagdan sv. Stjepana, pojasnio nam je etnolog Tibor Martan.
Češnjak i čestitarski ophodi
- Običajne radnje koje se nekada moralo izvršiti na blagdan svetog Stjepana trebale su u prvom redu osigurati zaštitu zdravlja domaćih životinja posebno peradi i tegleće stoke, krava i volova. Ujutro se na Štefanje u kljun kokotu stavljalo češnjak, odnosno bijeli luk koji je od Kolenog posta, tj. Badnjaka stajao na blagdanskom stolu uz žito, kruh i vino. Prema kazivanjima Tereze Kerep iz Kamene Gorice to se činilo kako bi kokot bio zdrav, ali i kako bi bio još jače "hudi", odnosno ratoboran. Hudi kokot trebao je obraniti svoje kokoši od mogućih grabežljivaca, ali i potjerati druge kokote iz susjedstva sa svog dvorišta. Češnjak se također davao jesti i kravama te volovima kako bi u proljeće bili zdravi i jaki te spremni za obavljanje teških poljoprivrednih poslova. Kako bi krave i volovi kod tih poslova bili poslušni vlasniku, na Štefanje ih se šilom malo ubolo u oba uha. Ako je netko iz obitelji nosio ime svetog Stjepana, onda je on morao obaviti ove običajne radnje – istaknuo je Tibor Martan, dipl. etnolog.
Na Štefanje su bili uobičajeni i čestitarski ophodi. Tamburaši su obilazili selom te svraćali svirati, odnosno "zaigravati" u one kuće gdje se netko od ukućana slavio svoj god - imendan. Čestitare se običavalo počastiti hranom i pićem te po mogućnosti darivati i novcem.
