Kako se osjećaš kao pročitan autor?, pitao je urednik Kruno Lokotar pisca Kristiana Novaka na promociji Novakove nove knjige „Ciganin, ali najljepši“, koji je na svojoj turneji, svojevrsnom migrantskom putu kao i likovi u knjizi, u četvrtak stao i u Gradskoj knjižnici u Varaždinu.
„Lijepo i neispavano“, odgovorio je glasom koji je zvučao i sretno i melankolično. Pitanje Krune Lokotara znakovito je jer je poznato da Hrvati malo čitaju, naročito hrvatske autore, pa kad se dogodi da nečija knjiga bude dočekana s tolikim nestrpljenjem, jasno je zašto su večer započeli s tom pobjedonosnom činjenicom.
Prva verzija 700 stranica
Rijetko kad se dogodi da i publika i kritika budu ujednačeni u pohvalama, a to je vjerojatno posljednji put bio slučaj s Renatom Baretićem, dodao je urednik.
Proces pisanja za Kristiana Novaka sastojao se većim dijelom od čistog očaja, priznao je pisac, traženja glasa, slaganja kompozicije, prepravljanja, istraživanja…
Naime, da bi što uvjerljivije prikazao likove Roma Sandija, jednog policajca, jednog Kurda i djevojke Milene, morao se uživjeti u njih. Radio je s informatorima, a istraživački dio trajao je godinu i pol. Roman je u prvoj verziji imao čak 700 kartica teksta, što su uredničkim čišćenjem prepolovili.
Roman ima krimi fabulu, pisan je u obliku transkripta, poglavlja su naslovljena po strahovima glavnih likova, a njihova četiri narativa spajaju se u jedan kako se roman bliži kraju i tek kada se prođu sve četiri priče, saznaje se meta priča, koja povezuje sve likove.
– Likovi imaju sve moguće dimenzije, ocrtava se njihova mikrozajednica, nije bilo lako konstruirati misao Kurda iz Mosula – rekao je.
Epska priča
Hvatanje u koštac s ovom temom bio je ambiciozan i epski zahvat, kojim se pokazuje porazna socijalna i represivna politika države i iz individualnih priča likova polako se dobiva i globalna slika, a to je tematizacija izbjegličke rute.
Međimurje se kao topos tu pokazalo vrlo zahvalnim, jer riječ je o području koje je stoljećima bilo ruta migranata, bio da je riječ o Romina, Afganistancima ili danas Sirijcima. Autor je ustvrdio da se klonio egzotizacije, nije htio stereotipno prikazivati romske ili kurdske živote. Otkrio je i da mu je neposredno nakon objavljivanja knjige pristigla i tužba jedne udruge, koja je po naslovu zaključila da je riječ o pozivanju na mržnju, ali je pravobraniteljica ustvrdila da u knjizi nema ni riječi o tome.
– U knjizi ima samo ljubav – rekao je Kristian Novak i otkrio da je naslov knjige stih narodnjačke pjesme.
