Iako je tražila ukupno 17 tisuća kuna, baki Katici K. unuke Katarina i Marina dužna su na ime naknade neimovinske štete, odnosno povrede prava osobnosti uvredama i nasrtaja isplatiti 2.250 kuna, odnosno 2.700 kn s kamatama od 30. srpnja 2013., a isto tako dužne su platiti troškove postupka od skro pet tisuća kuna, stoji u presudi varaždinskog Općinskog suda.
Baka, koja živi na prvom katu kuće, dok unuke s majkom u prizemlju, navela je u tužbi da je 3. svibnja 2013. Katarina bila u kupaonici i plakala, zbog čega da je izašla iz svoje kuhinje kako bi je pitala zbog čega plače. Kad je izašla iz kupaonice, unuka joj je uputila uvredljive riječi „crkni stara mrcino, prokleta bila, babo smrdljiva, krepaj, osvetiti ću ti se kad-tad“. Zatim ju je počela udarati po leđima, dok ju je unuka Marina uhvatila i držala da bi ju Katarina mogla tući. Uz to, i ona ju je vrijeđala riječima „sad ti je srce na mjestu, svinja, prokleta prasica“.
U jednom trenutku Marina ju je iznenadno gurnula u kuhinju, zbog čega je izgubila ravnotežu te je pala na pod, uslijed čega je ozlijedila koljeno, a nakon toga ju je Marina zaključala u kuhinju i ostavila je. Plakala je i lupala po vratima i prozoru te dozivala u pomoć sve dok to nije čuo Neven H. koji je pozvao policiju.
Nakon dolaska policije zatražila hitnu medicinsku pomoć u bolnici gdje joj je dijagnosticirana tjelesna ozljeda u vidu contusio genus, a nakon toga se i psihijatrijski liječila, budući da je ovakvo postupanje unuka kod nje izazvalo veliki psihički nemir i strah jer se boji da će je ponovno napasti.
U odgovoru na tužbu unuke su navele da je Katarini 3. svibnja 2013.uginuo pas jer se otrovao u obližnjoj šumi, budući da ga je baka puštala iz dvorišta, iako je znala da ga ne smije puštati, zbog čega je i unuka plakala u kupaonici. Da kada je izašla iz kupaonice, vidjela je baku i počela je na nju vikati, vjerojatno joj je i svašta rekla, ne sjeća se riječi, ali da je bila toliko uzrujana da se nije mogla kontrolirati, budući da joj je baka rekla da si je sama kriva što joj je uginuo pas jer se nije za njega dovoljno brinula, što ju je dodatno povrijedilo.
Međutim, kako je naglasila, baku nije niti taknula, kao i da nije istina da bi bilo koja baku gurnula, niti zaključale u kuhinju, već da je podljev na koljenu nastao od injekcija koje je primala u desno koljeno.
U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke i stranke te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku. Svjedok Neven H. naveo je kako je susjed stranaka, da je čuo buku u vidu galame i vike, da bi nakon toga vidio tužiteljicu koja je došla na njegovo dvorište i da je rekla da su ju tukle, pri čemu se nije mogao izjasniti je li rekla i tko ju je tukao. Svjedokinja Kata K. navela je da, iako je bila u kući, nije bila prisutna događaju o kojem je čula od supruga, koji joj je rekao da su ju unuke napale, da su ju bacile na pod, da ju boli koljeno zbog čega da su otišli na hitnu. Da je ona vidjela tužiteljicu otprilike dva sata nakon događaja, da je bila preplašena, tresla se i rekla da su ju cure „bile“, a jedna pogurnula i zaključale je u kuhinju, ali kako je plakala, otključale su je. Navela je da je bilo i ranije sukoba između njih.
S obzirom da događaju nije nazočio niti jedan očevidac, već su sudjelovale samo stranke, kao i s obzirom da su saslušani svjedoci iznosili svoja posredna saznanja glede događaja, koja su u velikoj mjeri podudarni samom iskazu tužiteljice, kao i na presudu Prekršajnog suda te nalaz vještak da je ozljeda posljedica pada, sud je zaključio da se štetni događaj odvijao upravo na način kako je to opisala tužiteljica, koja se nakon incidenta više nije sukobila s unukama koje s njom više ne razgovaraju.
