Prilikom dolaska na posao u zgradu Porezne uprave – Područni ured Varaždin 16. listopada 2017. godine, zaposlenica A.Ć. pala je na ulaznim stubama te je slomila kost stopala lijeve noge, kao i kost petog prsta u području falange desne šake, što nije odmah uočeno pa je potonja ozljeda zarasla.
Budući da je ocijenila da se radi o ozljedi na radu, radi naknade štete u mirnom postupku javila se državnom odvjetništvu, koje je njezin zahtjev odbilo. Navelo je da je do ozljeđivanja došlo zbog njezine nepažnje, a uz to je ulazila u zgradu na stražnji, a ne na glavni službeni ulaz pa se samo mjesto nastanka ozljede ne može smatrati ozljeda na radu jer se radi o ulazu koji se koristi isključivo u nuždi i za potrebe dostave.
Službenica je uzvratila da su glavna ulazna vrata bila u kvaru u vrijeme kad je došla na posao pa je ušla na stražnji ulaz koji i drugi koriste. Stoga je od RH zatražila naknadu štete, i to na ime fizičkih bolova 16.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha 18.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 20.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog naruženosti 11.000,00 kn te na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od četiri mjeseca iznos od 3.600,00 kn.
To iz razloga što je zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jako, srednje i slabijeg intenziteta koje osjeća i danas. Također je pretrpjela i primarni strah, a tijekom liječenja i sekundarni strah te su joj po završenom liječenju i zaostale trajne štetne posljedice koje se manifestiraju u smanjenju mogućnosti obavljanja svih svakodnevnih aktivnosti. Danas šepa i ima natečeni lijevi gležanj i stopalo, a zbog toga hoda uz pomoć štaka te i nosi ravne cipele te se osjeća neuredno i neuređeno.
RH je u odgovoru navela da prema prijavi o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica pala prilikom dolaska na posao jer je previdjela zadnju stubu, a došla je na posao na stražnji ulaz koji je i službeni ulaz već se koristi u nuždi i za potrebe dostave. Te stube su u dobrom stanju i redovito se čiste i nema nikakvih oštećenja koja bi mogla prouzročiti pad. Stoga smatra da je upravo tužiteljica odgovorna za nastalu ozljedu do koje je došlo njezinom nepažnjom.
Ocijenivši da prostor do stražnjih ulaznih vrati nije primjereno osvijetljen, Općinski je sud zaključio da se radi o ozljedi na radu te dosudio zadnje zatraženo obeštećenje, 45.000 kuna te 8.750 kuna za sudske troškove.
Službenica je zatražila i naknadu štete od Croatia osiguranja d.d. temeljem polica osiguranja radnika, ali je odbijena uz obrazloženje da takva vrsta štete nije pokrivena tim policama.
