Zbog nasilnog nasrtaja kod dvorane u varaždinskom Graberju u svibnju prošle godine na prof. Ninu Čengića, koji je nakon toga preminuo u bolnici, Županijski sud u Varaždinu proglasio je krivim okrivljene Ivora Vujasinovića, Asju Gorski, Dominika Žnidarić i Ivana Gorskog. Međutim, okrivljeni nisu osuđeni za nanošenje teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom posljedicom, kako se navodi u izmijenjenoj optužnici, a još manje za ubojstvo za koje ih se teretilo u početku, već za teške tjelesne ozljede u pokušaju, budući da je to utvrđeno temeljem dokaza, dok za težu kvalifikaciju premlaćivanja - nije bilo nedvojbenih dokaza.
Palicom, lokotom, šakama i nogama
Prvookrivljeni Vujasinović nepravomoćno je osuđen na tri godine zatvora, dugookrivljena Asja Gorski na dvije i pol godine zatvora, trećeokrivljeni Ivan Gorski na dvije godine te četvrtookrivljeni Žnidarić na godinu i osam mjeseci zatvora. Svim okrivljenicima u izrečene kazne uračunava se vrijeme uhićenja i istražnog zatvora, koji im je danas ukinut rješenjem sudskog vijeća, koje im je odredilo i solidarno podmirivanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 65 tisuća kuna, zatim paušalni trošak od po tisuću kuna te solidarno podmirivanje troška zastupnika okrivljenika i branitelja postavljenih im po službenoj dužnosti.
Nemili događaj zbog kojeg su pritvoreni i osuđeni zbio se oko 4.30 sati 29. svibnja prošle godine ispred dvorane Graberje u čijem je jednom dijelu djelovala udruga Kulturana, koju je vodio prvookrivljeni. U tom je prostoru kobne noći bio i Nino Čengić, koji je po napuštanju Kulturane nazvao policiju zbog kršenja tadašnjih epidemioloških mjera, a nakon što je policija otišla jer nije mogla ući u zaključani prostor udruge, okrivljeni su izašli te ga zajednički i dogovorno napali s namjerom da ga teško ozlijede.
-Prvo ga je Vujasinović udario drvenom palicom duljine 79 i promjera četiri centimetara u područje desnog boka, a zatim šakom udario u glavu, od čega je Nino Čengić izgubio ravnotežu i pao na tlo. Tu mu je drugookrivljena zadala po glavi i tijelu najmanje šest udaraca metalnom kopčom lanca za vezivanje bicikla, nakon čega su im se pridružili ostali okrivljenici te zadali više udaraca šakama i nogama oštećenom, koji se prestao micati jer je zadobio tjelesne ozlijede u vidu krvnih podlijeva na koži vlasišta, oguljotine na vlasištu i sljepoočnici, manjeg krvnog podljeva desnog oka, otoka nosa s krvarenjem, krvnog podljeva na desnom boku, oguljotine na desnoj podlaktici.., naveo je prilikom objave presude sudac Alen Pretković, predsjednik sudskog vijeća, naglašavajući da do teške tjelesne ozlijede nije došlo samo spletom okolnosti.
Odakle fatalna ozljeda?
Navodeći razloge temeljem kojih su osuđeni, predsjednik sudskog vijeća ukazao je da su okrivljeni prvo bili optuženi za teško ubojstvo Nine Čengića, pri čemu se tvrdilo da su bili svjesni kako mogu ostvariti kazneno djelo teškog ubojstva.
-No, prošlog mjeseca, Županijsko državno odvjetništvo mijenja opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela pa se sada tvrdi da namjera suoptuženika bila teško tjelesno ozljeđivanje žrtve, a da su olako držali da njihovo postupanje neće nastupiti smrt. Dakle, od tada više nema teškog ubojstva, već teško ozljeđivanje sa smrtnom posljedicom, upozorio je sudac Pretković.
Međutim, kako je dodao, sudsko vijeće smatra da nisu utvrđena zakonska obilježja ni tog kaznenog djela jer, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Majera, nije dokazana ključna stvar, a to je da bi Čengić fatalnu, smrtonosnu ozljedu glave, zadobio uslijed udaraca, budući da je ta ozljeda nastala uslijed pada, odnosno udarca glave u tlo, a nije nedvojbeno utvrđeno da je taj pad neposredna posljedica udaraca.
- Dokaznim postupkom utvrđeno je da se ne može tvrditi da su optuženici svojim postupanjem izazvali taj koban pad. Temeljem iskaza svjedokinja, utvrđeno je i da je Čengić, sjedeći za šankom, pao s barskog stolca, ali taj pad nije bio takav da uslijed njega došlo do fatalne ozlijede glave jer je i nakon tog pada žrtva funkcionirala na normalnoj razini, nazvala policiju i razgovarala, bez simptoma teške ozlijede, ukazao je sudac Pretković i tako otvorio pitanje kada je uopće i kako došlo zapravo do kobnog pada.
Nakon odlaska policije, prema iskazu svjedoka, okrivljeni su istrčali van i napali žrtvu već kod klupice nasuprot ulaza u Kulturanu gdje ga je palicom udario prvookrivljeni, a udaren je i šakom tako da ja pao.
-Međutim, ne može se fatalna ozljeda glave nedvojbeno pripisati ovom postupanju prvookrivljenika, koji je, prema iskazu svjedoka, Čengića odvukao do vježbališta. Tu ga drugookrivljena udara lokotom, rekao je svjedok, a to proizlazi i iz njezinih poruka, kao i obrane četvrtookrivljenog, koji je rekao da ukoliko bi netko htio ubiti Čengića, to bi se dogodilo na vježbalištu, a ne u bolnici dva dana kasnije, ukazao je sudac Pretković, naglašavajući da ne postoji nikakav dokaz da je Čengić pao na vježbalištu prilikom premlaćivanja i udario glavom te zadobio smrtonosnu ozljedu.
Na temelju utvrđenja, a ne vjerojatnosti
Također temeljem iskaza svjedoka, sud je utvrdio i da je Čengić, osim kod klupice i vježbališta, izudaran i na trećem mjestu, kod borova te jelki.
-S udarcima šakama i nogama okrivljeni su prestali tek kad se žrtva prestala micati. Iako se uslijed ovih udaraca žrtva mogla onesvijestiti, prema nalazu vještaka, niti tim udarcima nije nastala fatalna ozljeda glave, niti je ona mogla nastati uslijed pada na travu, ukazao je sudac Pretković, napomenuvši da je vještak utvrdio kako su udarcima slabog i jakog, ali ne i teškog intenziteta, nastale na žrtvi ozlijede, ali ne i teške ozlijede, koje su izostale pukom srećom.
Nakon premlaćivanja kod borova, okrivljeni se povlače u Kulturanu, dok Čengić ostaje ležati, ali ipak nakon nekog vremena izlaze provjeriti što je s njim.
-Svjedok, koji je išao doma, vidio je žrtvu kod vježbališta, dakle drugoj lokaciji od one na kojoj je ostavljena u nesvjesnom stanju. Drugi svjedok vidi drugookrivljenu i još dvije tri osobe kako premještaju žrtvu uz zid Kulturane gdje ju zatiču i djelatnici Hitne medicinske pomoći. Ovaj svjedok potvrđuje obrane prvookrivljenog i drugookrivljenog da su žrtvu, nakon što su je ostavili na jednoj poziciji, kod bora, zatekli na drugoj, vježbalištu. Sud prihvaća iskaz tog svjedoka, budući da ne postoji drugi dokaz kako je Čengić dospio do tog mjesta. Sad se postavilo krucijalno pitanje: je li on to mogao učiniti sam? Vještak je potvrdio da je moguće da se žrtva, nakon udaraca po tijelu, ali ne i fatalne ozlijede, mogla pribrati i samostalno kretati, odnosno posrtati i pasti te zadobiti fatalnu ozljedu glave, tim više što su tamo rubnici. U prilog tome ide i utvrđeni stupanj alkoholiziranosti te utjecaj lijeka, koji pojačava djelovanje u smislu destabilizacije, ukazao je predsjednik vijeća, naglašavajući da sud nema informacije o tom posljednjem dijelu događaja, odnosno kako je žrtva došla od borova do vježbališta, i da je to „siva zona“.
Budući da ne postoji niti jedan dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnje optužbe da je fatalna ozljeda glave posljedica postupanja okrivljenih, a s druge strane da je vjerojatno da bi mogla nastati prilikom samostalnog hoda i pada, kako je rekao sudac, nije bilo mjesta da se zaključi kako su okrivljenici olako postupali da neće nastupiti smrtonosna ozljeda žrtve.
-Sud ne može suditi na temelju vjerojatnosti, već na temelju utvrđenja, upozorio je predsjednik vijeća, pozvavši da svatko razmotri kako bi reagirao u sličnoj situaciji i bi li poštivao pravosudni sustav kada bi sud navodio „vjerojatno je“.
