Gotovo 18 tisuća kuna štete te još 14 tisuća kuna troška parnice morat će Valentina T. nadoknaditi svom bivšem poslodavcu, ukoliko postane pravomoćna presuda Općinskog suda u Varaždinu.
Tom je sudu tužbu podnijelo trgovačko poduzeće iz Varaždina, navodeći da je tužena od 1. rujna 2017. do 18. siječnja 2018. bila zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu poslovođa prodavaonice. Međutim tužena nije obavljala poslove svog radnog mjesta na ugovoreni propisani način već je kršila redovito propisanu proceduru poslovanja tužitelja i to kako u pogledu redovitih dnevnih pologa gotovine tako i u pogledu narudžbe i prodaje robe, vraćanja robe s istekom roka trajanja, vođenje mjesečnih inventura u pogledu propisane robe kod poslodavca sukladno stvarnom stanju te je namjerno prikazivala stvarno stanje robe kako bi za sebe ostvarila imovinsku korist.
Što se tiče redovnog polaganja dnevnog polova tužitelj navodi da je polog od dana 10. siječnja 2018. položila dana 12. siječnja 2018., a što znači da uopće nije položila polog u dane 8. siječnja 2018. i 9. siječnja 2018. tako da je ustvari taj polog zadržala za sebe u tom razdoblju, a radilo se o iznosu od ukupno 7.904,10 kn. Obzirom na takvo ponašanje tužene je tužitelj proveo inventuru dana 17. siječnja 2018. kada je i utvrđen inventurni manjak od 29.587,74 kn, a koji je zbrojen s parcijalnim inventurama voća i povrća te suhomesnatih proizvoda koje inventure prodavaonice same rade jednom mjesečno tako da je ukupno utvrđeni manjak u iznosu od 31.366,78 kn
Po provedenoj kontroli inventure kao i obavljanja poslova utvrđeno je da ustvari tužena za predmetnu trgovinu nije obavljala parcijalnu inventuru voća i povrća te suhomesnatih proizvoda već ih je eventualno sama obavljala ali protivno propisanom načinu za takvu vrtu inventure jer nije nikada vagala i brojala proizvode nego je tek napisala okvirno stanje, a što znači da nije prikazivala stvarno stanje. Zbog toga je po provedenoj inventuri utvrđen manjak u ukupnom iznosu od 8.622,91 kn. Također je i lažno prikazivala stanje inventure i robe pa i ambalaže jer je ustvari neposredno prije provedbe inventure posudila ambalažu od susjednog ugostiteljskog lokala a to za iznos od 252,00 kn te je taj lokal to zatražio i natrag od tužitelja.
Tužena je osporila da ne bi poslove svog radnog mjesta obavljala na ugovoreni i propisani način kao i da ne bi redoviti polagala dnevne pologe. Naime da je dnevne pologe polagala sukladno dogovoru s tužiteljem tj. 2 dana odjednom a to iz razloga da ne mora svakodnevno odlaziti u Varaždin jer nije niti primala putne troškove. Ujedno u vezi toga i osporava da bi dnevne pologe zadržavala za sebe. Nadalje, tužena ističe da u inventurnim listama nije upisano stvarno stanje jer su inventurne liste rukom prepravljene te i dopisani određeni proizvodi a ona kao poslovođa ih nije niti potpisala. Također je navela da za neke proizvode sukladno praksi tužitelja nije niti moguć povrat.
Tužena prvenstveno osporava da manjak koji je utvrđen prilikom inventure dana 17. siječnja 2018. nije nastao zbog njezinog postupanja te da ustvari ona nije odgovorna za isti. Dapače tužena je i prigovorila visini koja je prvotno i utvrđena kao manjak, a radilo se o visini od 24.866,39 kn (list 10 spisa) na koju visinu je tužena nedvojbeno dala primjedbe, a nedvojbeno je i tužitelj po tim primjedbama izvršio korekciju tako utvrđenog manjka sukladno primjedbama tužene te je konačno i utvrđena visina manjka u iznosu od 17.732,26 kn.
Iz iskaza tužene te saslušanih svjedoka, ali i iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja sud je utvrdio da tužena nije radila svoj posao sa dužnom pažnjom kao poslovođa i ustvari je tek paušalno vodila brigu o određenim artiklima koji su se prodavali u prodavaonici i zbog takvog aljkavog i nepažljivog vođenja je konačno i došlo do utvrđenog manjka. Navedeno upućuje na zaključak da doista tužena nije radila svoj posao na način kako je to trebala i ustvari je mišljenje suda da je tužena u obavljanju posla poslovođe u navedenoj prodavaonici postupala s krajnjom nepažnjom odnosno protivno odredbi iz čl. 68. Pravilnika o radu, a koji propisuje da je svaki radnik dužan povjerene poslove obavljati s pažnjom dobrog gospodarstvenika te da u obavljanju tih poslova i snosi odgovornost a i u obvezi je naknaditi poslodavcu štetu koja je prouzročeno njegovim postupanjem protivno zakonskim obvezama propisanim za maloprodaju te svim drugim zakonskim propisima vezanim uz obavljanje njegovog posla kao i odredbama ovog Pravilnika te ugovora o radu.
-Sama tužena u svom iskazu uopće ne opovrgava da ne bi radila inventuru voća i povrća na način kako je to trebala tj. na mjesečnoj bazi a iz iskaza svjedokinja koje su radile zajedno s njom u prodavaonici kao prodavačice je sud zaključio da je tužena tu inventuru radila tek paušalno bez provjere stvarnog stanja kako je to trebalo prebrojavanjem i mjerenjem količine tih artikala koji se nalaze u prodavaonici u odnosu na zaprimljenu količinu. Isto tako je utvrđeno i da tužena nije vodila računa o rokovima povrata robe a što je i rezultiralo time da joj je centralno skladište tužitelja vraćalo određene artikle zbog prekasnog povrata (žaruljice) pa čak i druga jedinica tužitelja koja joj je vratila dostavljeno meso. Zbog takvog načina poslovanja i tih propusta sud smatra da je tužena doista krajnje nepažljivo obavljala svoje poslove poslovođe iako je bila svjesna svoje odgovornosti kao poslovođa pa slijedom toga po mišljenju suda je doista i odgovorna za nastali manjak, zaključio je sud.
