Lovac, nakon što je isključen iz društva, sudskim putem je zatražio od svog Lovačkog društva "Sveti Hubert" naknadu štete od 24.890 kuna, ali je varaždinski Općinski sud odbio njegovu tužbu.
Napominjući da je bio član cestičkog lovačkog društva duži niz godina, lovac je u tužbi naveo da mu se odlukama donesenim na 4. sjednici Nadzornog odbora i odluci 10. sjednici Izvršnog odbora, koje su donijete protivno internim aktima društva, nanijela direktna šteta tako što neosnovano miruju njegova prava u sezoni 2016/2017 te 2017/2018 uslijed čega nije sudjelovao prema raspodjelu divljači za godinu 2016/2017 i odstrjelu za 2017./2018.
Osporavajući tužbu u cijelosti, LD je navela da ne postoji uzročno posljedična veza između njegove radnje i štetne posljedice, dok su njegove odluke u potpunosti sukladne internim aktima, a uslijed neispunjavanja obveza tužitelj je trajno isključen kao član LD-a.
Sud nije proveo saslušanja stranaka ni svjedoka, a nije proveo ni financijsko vještačenje s obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje osnove svog tužbenog zahtjeva.
-Da bi se moglo govoriti o postojanju izmakle dobiti oštećenik mora dokazati da se taj dobitak prema redovitom tijeku stvari mogao osnovano očekivati. Međutim, tužitelj u spis izuzev raspodjele divljači i bodova ostvarenih 2016/2017 za odstrjel 2017/2018 nije dostavio druge dokaze iz kojih bi se moglo utvrdit je li tijekom 2018. održavan skupni lov, bi li na taj lov išao da je mogao, kao i činjenicu ulova divljači. Naime, svoj tužbeni zahtjev tužitelj postavlja na način da tvrdi da je bio uskraćen za sudjelovanje u lovu tijekom 2018., a da je imao pravo uloviti i pritom zadržati za sebe divljač, konkretno jednu srnu, jednu divlju svinju, jednog zeca, dvanaest fazana, četiri patke, dvije prepelice i jednu šljuku, ukazuje sud.
Kako nastavlja, tužbeni zahtjev je postavljen u vrijednosti eventualnog ulova navedene divljači prema Cjeniku Hrvatskih šuma.
-U pravu je tuženik kad navodi da lov nije izvjesna djelatnost odnosno, pa sve i da je tužitelj sudjelovao u svakom skupnom lovu, koji je održan tijekom 2018., nije izvjesno da li bi isti zaista ulovio divljač, kao što nije izvjesna niti količina ulovljene divljači pa da bi se moglo govoriti o tome da je tužitelj prema redovitom tijeku stvari mogao osnovano očekivati ulov, a samim time i korist od tog ulova koju uslijed eventualne štetne radnje tuženika nije ostvario, ukazuje se u presudi te navodi da s obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje izmakle koristi, nije od značaja činjenica je li njegovo isključenje provedeno sukladno internim pravilima LD-a ili nije, odnosno postoji li štetna radnja od strane tuženika
